Godina je 2083. Ti i ja smo zaboravljeni, pokriveni velom zaborava, a naši najbliži su odavno prestali slati selame i dove. Sada su zaokupljeni svojim životima, rijetko ko se sjeti da prošeta pored naših mezara i uputi nam dovu. Naši nišani, na kojima stoje naša imena i godina rođenja, postali su oronuli, prekriveni travom i busenjem, jedva vidljivi. Iako smo nekada bili voljeni, ta ljubav je izblijedjela, a oni koji su nas voljeli, više nisu među živima. Njihova pažnja je sada usmjerena na druge stvari, na njihov vlastiti život, dok smo mi ostavljeni u tišini naših mezara.
U mojoj kući, mezaru, stanje je strašno. Bio sam veliki griješnik i zbog toga mi se svake noći i jutra prikazuje moje mjesto u Džehennemu. Gledam taj prizor i osjećam neopisivu bol. Pržim se u vatri i stalno me tuku željeznim maljem. Bol je neizdrživa, a nemam nikakvog izlaza. Osim toga, svaki dan me posjećuje ogromna zmija koja me nemilosrdno kasapi. Prijatelji u mom mezaru su crvi i krtice koje su me toliko voljele da su od mene ostavili samo kostur.
Sjećam se svoje mladosti, tih godina kada sam bio pun snage, energije i kada sam uživao u dunjalučkim blagodatima. Bio sam zaokupljen materijalnim stvarima, izlascima, muzikom, brzim automobilima. Mislio sam da je to vrhunac života, dok sam zanemarivao svoju vjeru. Nikada nisam ozbiljno razmišljao o smrti, smatrajući je dalekom i nebitnom. Bio sam uvjeren da je život na ovom svijetu sve što postoji, a sada, dok ležim u mezaru, shvatam koliko sam bio u krivu.
Oženio sam se, ali nisam bio dobar muž. Nisam podsticao svoju ženu da klanja, niti da obavlja vjerske dužnosti. Zaboravio sam na svoje roditelje, misleći da je moja žena uvijek u pravu. Sada, kada je kasno, shvatam koliko sam bio pogrešan. Da mi se samo vratiti, da poljubim majčinu ruku, da joj pružim sve što joj treba, ali sada je za to prekasno.
Bio sam loš otac, nisam učio svoju djecu vjeri, niti sam ih slao u mekteb. Sada, kada vapim za dovom, nema nikoga da me se sjeti, da uči za mene, da mi uputi dovu. Svi su zaboravili na mene, kao da nikada nisam ni postojao.
Savjetujem tebe, koji ovo čitaš, da se opametiš dok još imaš vremena. Klanjaj, uči Kur’an, budi dobar prema svojim roditeljima i komšijama, jer ćeš se, kada preseliš, oslanjati na njihove dove. Sjeti se nas u mezarima, posjeti nas, uputi nam dovu, jer mi se gušimo ovdje, a svaka dova nas podigne na površinu, donese nam olakšanje.
Zapamti, prijatelji koje biraš na ovom svijetu, oni koji se boje Allaha, su ti najbolji prijatelji. Oni će te se sjećati i moliti za tebe nakon što preseliš. Budite mudri, živite u skladu s vjerom, i neka vam Allah bude uvijek na prvom mjestu, jer će vam to biti od koristi kada dođe vrijeme da se suočite s posljedicama vaših djela.
