Sociolog i filozof Esad Bajtal nedavno je u intervjuu za televizijsku stanicu N1 izrazio svoje mišljenje o ozbiljnim društvenim i obrazovnim problemima u Bosni i Hercegovini. Kroz niz direktnih i oštrih komentara, Bajtal je ukazao na razloge zbog kojih, prema njegovom mišljenju, društvo gubi temeljne vrijednosti, uključujući obrazovanje, ljudskost i pravednost u radu. U svojoj analizi, Bajtal se dotakao i kontroverznih izjava reisul-uleme Huseina ef. Kavazovića, koje su izazvale polemike u javnosti, posebno među građanima Bosne i Hercegovine.
Uvodno, Bajtal iznosi stav da je vaspitno-odgojni sistem, kakav je nekada postojao u školstvu, sada skoro potpuno nestao. Smatra da danas ne postoji pravi interes za kvalitetno obrazovanje te da diplome postaju dostupne putem koruptivnih sredstava, što prema njemu vodi društvo u “haos”. Kroz ironičan ton, Bajtal ističe da se diplome mogu “kupiti na benzinskoj pumpi,” implicirajući da je sistem obrazovanja degradiran do nivoa gdje se znanje i stručnost više ne vrednuju. Ova njegova izjava reflektuje njegovo nezadovoljstvo trenutnim stanjem u kojem institucije ne pružaju obrazovanje, već samo formalne diplome bez prave vrijednosti.
Analiza Problema Nepravde u Radnom Okruženju
Nastavljajući svoju kritiku, Bajtal se osvrće na problem nepravde u radnom okruženju u Bosni i Hercegovini. Prema njegovim riječima, radnici koji obavljaju teške poslove, poput rudara i kosača, često nisu adekvatno plaćeni za svoj trud, a njihova primanja su minimalna ili čak neredovna. Ova situacija, kako ističe Bajtal, vodi do paradoksa gdje je u BiH “rad obezvrijeđen, a nerad nagrađen”. On naglašava kako radnici u ovoj zemlji, nakon dugogodišnjeg rada, završavaju s mizernim penzijama, dok se onima koji se bave poslovima bez stvarne vrijednosti za društvo daje daleko veća naknada.
Bajtal nadalje ističe sistem u kojem nerad postaje nagrađivan čak tri puta. Po njegovim riječima, prvo se neaktivni radnici nagrađuju otpremninom, nakon čega se, paradoksalno, brzo vraćaju na svoje pozicije, ponovno primajući visoke plate. Na kraju, kada odu u penziju, dobijaju velike mirovine, čime postaju još jedan primjer nepravde prema stvarnim radnicima. Prema Bajtalu, ovakav sistem predstavlja poniženje za radnike koji su svoj život posvetili poštenom radu, ali i za društvo u cjelini koje je takvu praksu omogućilo.
Gubitak Ljudskosti i Reakcija na Izjave Reisa Kavazovića
U daljem toku razgovora, Bajtal naglašava kako je ljudskost jedna od ključnih vrijednosti koje su društvu potrebne. Ističe da se ljudskost mora uzvraćati ljudskošću, te da se neljudskim ponašanjem prema drugima ruši osnovna ljudska vrijednost. On snažno osuđuje termin Ostali, koji se koristi za određene kategorije stanovništva u BiH, i smatra ga ponižavajućim. Smatra da je neprihvatljivo da neko svojim ponašanjem ili izjavama omalovažava druge na osnovu njihove etničke pripadnosti.
Bajtal se posebno osvrnuo na nedavnu izjavu reisul-uleme Huseina ef. Kavazovića u kojoj je, prema Bajtalovom shvatanju, poglavar Islamske zajednice u BiH okarakterisao Bosance kao “konje”. Ova izjava, kako kaže Bajtal, duboko ga je pogodila, ali mu je također dala povod za ironiju i ponos. “Ako je Bosanac konj, onda sam i ja konj i na to sam ponosan,” rekao je Bajtal, aludirajući na to da se ne stidi svog identiteta ni porekla, čak i kad ga neko koristi kao osnovu za uvredu. Njegova reakcija može se shvatiti kao simbol otpora prema etničkim stereotipima i pokušajima omalovažavanja.
Bajtal dodatno izražava nevjericu da bi poglavar Islamske zajednice mogao da daje izjave koje omalovažavaju sopstvene sunarodnike. On ovu situaciju koristi kao priliku da postavi pitanje da li se i reis, koji je dao ovu izjavu, osjeća postiđeno zbog svojih riječi, ali istovremeno priznaje da u njegovom vlastitom slučaju takva izjava izaziva samo ponos.
Zaključak
Na kraju, Bajtalovo izlaganje predstavlja duboku kritiku trenutnog društvenog stanja u Bosni i Hercegovini. Njegove izjave naglašavaju potrebu za temeljnom promjenom u sistemu obrazovanja, ali i u pristupu prema radu i ljudskim pravima. Kroz sve ove teme, Bajtal postavlja osnovno pitanje: gdje je nestala ljudskost i poštovanje prema radu i obrazovanju? Njegove riječi, iako direktne i pomalo ironične, nose jasnu poruku o važnosti očuvanja osnovnih ljudskih vrijednosti kao što su poštenje, pravda i međusobno poštovanje.
Bajtalov poziv na društvenu odgovornost i očuvanje ljudskosti, unatoč njegovom sarkastičnom tonu, nosi ozbiljnu poruku o vrijednostima koje bi, prema njegovom mišljenju, trebale biti prioritet svakog civilizovanog društva.
