Prošlo je gotovo godinu dana otkako je izbio veliki skandal kada je Damir Muharemović na Facebooku objavio da ga je supruga Enisa ostavila i otišla s Edinom Tuleom, samoprozvanim teologom i psihologom. Sada je Enisa Hadžović odlučila podijeliti svoju verziju priče i pojasniti razloge razvoda s Damirom, kao i objasniti ulogu Edina Tulea, koji je prošle godine prijetio da će silovati svoju suprugu Aidu i baciti je pod voz. U svojoj ispovijesti Enisa jasno ističe da Tule nije imao veze s raspadom njenog braka.

Enisa je javno iznijela svoju verziju događaja kako bi razjasnila zablude koje je, prema njenim riječima, Damir širio. Ona tvrdi da ju Tule nije zavodio niti je uništio njenu porodicu, te da je razlog njihovog razvoda dugotrajan sukob između nje i njenog bivšeg supruga. Navodi da je Damir plasirao neistinite tvrdnje koje su s vremenom postale sve ozbiljnije, te da je posebno bolno to što je nasilje koje je doživjela često bilo prisutno pred očima njihove maloljetne djece.

Enisa objašnjava da su njihovi bračni problemi počeli mnogo prije nego što je Damir optužio nju za nevjerstvo. Navodi kako su se nesuglasice pojavile nakon rođenja njihovog petog djeteta, kada su počeli konflikti oko finansijskog doprinosa porodici. Također, njen bivši muž je imao problema s njenim odabirom obrazovanja, jer je odlučila svoje lično usavršavanje temeljiti na duhovnom razvoju i proučavanju Kur’ana, što je Damirovom mišljenju smetalo.

Osim toga, Enisa ističe kako su se problemi produbljivali zbog Damirovog stalnog straha za egzistenciju porodice, zbog čega je radio nekoliko poslova istovremeno i ugrozio svoje zdravlje. Njihovo međusobno nezadovoljstvo dovelo je do toga da su se emocionalno sabotirali umjesto da zajednički rade na rješenju problema. Tokom 14 godina braka, Enisa se potpuno posvetila svojoj porodici, ali je u jednom trenutku osjećala potrebu za dubljim razumijevanjem vjere, što je unijelo dodatne razlike između nje i Damira.

Na kraju, Enisa naglašava da njen bivši suprug nije pokazivao interes za njen duhovni put i da je često omalovažavao njene edukatore i ljude od kojih je učila. Takav odnos, prema njenim riječima, doveo je do njihovog neizbježnog razlaza, koji je bio tema mnogih njihovih rasprava i svađa.

Naša odluka o razvodu bila je dugo odgađana, najviše zbog mog ustrajnog pokušaja da zadržim naš brak. Vjerovala sam da će se Damir vratiti ljubavi koju je nekada osjećao prema Kur’anu – prema čitanju, pisanju o njemu i širenju Kur’anske poruke na svoj poseban način. Nadala sam se da će tome dati prednost nad svim drugim problemima. Nažalost, on to nije mogao, pogotovo ne u atmosferi koju su stvorile naše međusobne uvrede i razmirice.

Damirov posao donosio mu je mnogo stresa i nezadovoljstva, a njegovo zdravstveno stanje se drastično pogoršalo. Njegovi poslodavci i neki prijatelji bili su svjesni njegovih problema i pokušali su mu pomoći organizovanjem odlaska na umru, nadajući se da će mu to olakšati situaciju.

Prije nego što smo stupili u brak, Damir se dvije godine intenzivno liječio od teškog oblika sihra, što je ozbiljno narušilo njegovo fizičko i mentalno zdravlje. Iako se nakon tog perioda njegov oporavak nastavio skoro 13 godina, 2023. godine došlo je do ponovnog pogoršanja. Kada sam ga nagovarala da se ponovo podvrgne liječenju, odgovorio je da ne može ponovno proći kroz taj težak proces jer sada ima porodicu o kojoj mora brinuti. Uprkos mojim nagovorima, Damir je samo nekoliko puta otišao kod učača rukje, što nije bilo dovoljno, naročito jer nije imao volju da sam uči Kur’an. Njegova odbojnost prema učenju Kur’ana pogoršavala je situaciju, a naše svađe postajale su sve učestalije.

Nasilje je prvi put eskaliralo u junu 2023. godine, nakon jedne od mnogih svađa. Na moju inicijativu da ulažemo u razvoj talenata naše djece, on je odgovorio s podsmijehom i cinizmom, govoreći kako sam uporna jer ja sama nisam dobila podršku u djetinjstvu. Na tu izjavu sam reagovala burno, optuživši ga da je njegovo ponašanje nevjerničko i neprimjereno jednom vjerniku. Tada me više puta udario pred našom djecom, a zatim me natjerao da napustim kuću, spakovao sve moje stvari i postavio ultimatum.

Sva moja pisana djela, skripte i bilješke bacao je po stanu, dozvolivši mi da ponesem samo Kur’an. Time je jasno dao do znanja da je naš brak završen, što je rezultiralo našim prvim šerijatskim razvodom. Nakon svega, osjećala sam da Damir osjeća krivnju zbog svojih postupaka i bila sam svjesna da mu je zdravstveno stanje gore nego ikad. Zbog toga sam se vratila u stan da provjerim kako je.

Nažalost, zatekla sam ga u teškom napadu, nije me mogao ni čuti ni reagovati na moje prisustvo. U strahu da će nauditi sebi, pozvala sam prijateljicu da pošalje njenog muža da mi pomogne. Haris je došao i ostao s nama dok Damirov napad nije prošao. Tokom tog perioda, nekoliko puta sam kontaktirala njegove roditelje i molila ih da dođu, nadajući se da će ga uvjeriti da potraži stručnu pomoć. Ipak, nisu se odazvali.

Dok sam boravila kod svojih roditelja, stupila sam u kontakt s Adisom Hodžićem, direktorom firme u kojoj je Damir radio. Objasnila sam mu situaciju i zamolila ga da Damiru odobri duže odsustvo s posla kako bi se posvetio liječenju. Adis je bio razumijevajući i složio se s mojim prijedlogom, ali Damir je bio izuzetno odgovoran u svom poslu. Bez obzira na svoje loše zdravstveno stanje, Damir se uvijek vraćao na posao čim bi se pojavila neka krizna situacija, čak i kada je jedva bio sposoban raditi. Njegova predanost porodici bila je očita u njegovim naporima da nam ništa ne nedostaje, iako je to često dolazilo po cijenu njegovog zdravlja. Za njega je materijalna sigurnost bila najvažnija, dok sam ja vjerovala da je naša sigurnost u povratku Bogu. Nismo uspijevali pronaći ravnotežu niti ispuniti očekivanja jedno drugog.

Adis je znao da sam otišla iz kuće i bio je jedini koji je znao za Damirove nasilne ispade, ali nije reagovao niti ga upozorio na to ponašanje. Kasnije sam stupila u kontakt i s Adnanom Ferhatbegovićem, Damirovim prijateljem, koji je prošao slične zdravstvene izazove. Adnanu je psihoterapija pomogla, pa je pokušao doprijeti do Damira, ali bez uspjeha. Damir je odbio razgovor s psihoterapeutkinjom koju mu je Adnan preporučio, pristajući samo na posjetu neuropsihijatru Abdullahu Kučukaliću. Nažalost, nije mu u potpunosti ispričao sve probleme, nego je govorio samo o nesanici i anksioznosti, zbog čega mu je doktor prepisao tablete koje nije redovno uzimao. Kada sam kontaktirala doktora i obavijestila ga da se Damir nije poboljšao, doktor je savjetovao da ga odvedem na kliniku.

Adnan je tražio da mu pošaljem nalaz kako bi ga pokazao svojoj psihoterapeutkinji Nejri Nesimović. Sva ta komunikacija između mene, Adisa i Adnana bila je tajna – Damir nije znao za to. Pored razgovora s njima, razgovarala sam i s Elvedinom Pezićem, kojeg su Damirovi poslodavci kontaktirali kako bi organizirali sastanak s njim i Damirom. Elvedin je smatrao da taj pristup nije dobra ideja, jer bi Damir mogao shvatiti svrhu susreta i osjećati se povrijeđenim. Rekao mi je da je primijetio da Damir nije dobro, savjetujući me da ne odgađamo potražiti pomoć zbog njegovih suicidalnih misli.

S obzirom na to da je Damir stalno tvrdio da ja trebam liječenje, odlučila sam ići svima, prateći njegove želje. Išla sam s njim na rukje, iako nikad nisam imala nikakve reakcije. Posjetili smo različite učače, ali Damir nije pokazivao volju da se ozbiljno posveti liječenju. Pokušala sam ga nagovoriti da odemo na bračna savjetovanja koja su organizirali Hidajeta i Muris Mahalbašić, treneri za lični razvoj kroz duhovnost, ali nije bio zainteresovan.

Posebno sam ga pokušala nagovoriti da potraži pomoć od Edina Tulea, njegovog prijatelja kojeg je visoko cijenio i od kojeg je mnogo naučio. Edin je bio stručnjak iz oblasti teologije i psihologije, te sam vjerovala da bi mogao pružiti najbolju podršku Damiru. Nažalost, ni na taj poziv nije odgovorio.

Nakon što sam se suočila s prvim nasilnim ponašanjem mog bivšeg supruga u junu, odlučila sam se obratiti Edinu Tuleu i pitati ga može li postati moj psihoterapeut. Pristao je da mi pruži podršku, i to nakon što sam ga upoznala kroz njegov nesebičan rad s ljudima. Edin je bio izuzetna podrška onima koji su željeli rasti, a njegov pristup mi je uvijek ulijevao povjerenje. Nikada nisam osjećala pritisak zbog finansija, jer je bio dostupan u svako doba, ne ograničavajući svoje vrijeme kao klasični terapeuti.

Prvi kontakt s njim ostvarila sam 23. juna. Osjećala sam potrebu za profesionalnom podrškom jer sam bila emotivno i psihički iscrpljena. Edinov pristup, nesebičnost i duhovni rast koje sam prepoznala kroz njegov rad u grupi „Simpozijum za žene“ pomogli su mi da odlučim tražiti njegovu pomoć. U to vrijeme nisam bila finansijski neovisna, što je dodatno otežavalo situaciju, ali zahvaljujući Edinu, mogla sam započeti rad na sebi bez finansijskog pritiska, što mi je omogućilo da se posvetim svom oporavku.

Tokom tog perioda, Damir je bio u teškom psihičkom stanju i slao mi je snimke svojih napada, zbog čega sam, iz osjećaja žaljenja i financijske ovisnosti, odlučila vratiti se njemu s djecom. Moja majka me također nagovarala da se vratim, govoreći da kod nje nemam gdje ostati. Pored toga, Damir mi je dao podršku da završim edukaciju koju sam započela, kako bih se certificirala i započela svoj rad kroz radionice i edukacije za žene i djecu, od čega nikada nisam željela odustati. Iako je Damir predložio zajednički odlazak na more kako bismo popravili naš odnos, veći dio vremena provela sam na edukaciji, dok je on bio s djecom. Nismo razgovarali o našem braku niti smo radili na popravljanju odnosa.

Damir nije bio spreman tražiti adekvatnu pomoć za naše bračne probleme. Umjesto toga, žalio se mojoj majci, prijateljima, pa čak i svojim roditeljima, ali nikada nije razgovarao s nekim stručnim osobama o našim problemima. Također, izbjegavao je rješavanje svojih psihičkih problema, često provodeći sate igrajući igrice i gledajući filmove. Iako je bio svjestan problema, nikada nije potražio pomoć od vodećih vjerskih službenika ili stručnjaka za brak.

Moj otac se nije miješao jer sam mu uvijek predstavljala naš brak kao savršen. Nakon svega što se dogodilo, mnogi su mi rekli da su trebali biti uključeni, a prijateljice i sestre su mi zamjerile što nisam ranije pričala o svom stanju. Nažalost, nisam imala dovoljno povjerenja u ikoga da dijelim tako intimne detalje o svom životu.

Damiru sam pružila previše prostora da svoju nesigurnost i nezadovoljstvo iskaljuje na meni kroz uvrede, emocionalno ucjenjivanje i nasilje. Nasuprot tome, on mi je omogućio puno prostora i financija da istražujem svoj profesionalni put. Međutim, 6. novembra 2023. godine, Damir mi je definitivno dao razvod, i zajedno smo to saopćili našoj djeci i mom ocu.

Te noći, kada sam htjela razgovarati s ocem, Damir mi nije dopustio da odmah pričam s njim, već je prvo on razgovarao, ističući sve moje nedostatke i predstavljajući razvod kao isključivo moju grešku. Njegova briga o tome što će drugi misliti o njemu bila je prioritetna, pa je kroz javne izjave uspio zadržati sliku koju je želio da javnost ima o njemu, ne otkrivajući punu istinu.

Edin Tule nije imao nikakvu ulogu u razaranju mog braka, kako je Damir tvrdio. On mi nije ni manipulisao niti me zavodio, već je jednostavno bio tu kao podrška kada sam to najviše trebala. Imao je tri razgovora sa mnom na javnim mjestima, a prije tih susreta, pokušala sam Damira uvjeriti da ide sa mnom, što je on odbio, tvrdeći da nema vremena za takve stvari i da neko mora raditi za porodicu.

Shvatila sam da Damir ne želi raditi na našem braku, a ni na sebi. Iako smo živjeli u istom prostoru, osjećala sam potpunu ravnodušnost prema svemu što se dešavalo između nas. Moj šerijatski brak u koji sam brzo ušla bio je način da se zaštitim nakon što sam znala da će Damir koristiti poruke kako bi prikazao moj postupak kao razlog razvoda i opravdao svoje nasilje.

Na kraju, svjesna sam da nasilje ne može biti opravdano, i da sam morala ranije uspostaviti granice kako bih se zaštitila.

Nisam razgovarala ni sa kim o njegovom ponašanju, misleći da se to dogodilo samo tri puta, ali to je bila velika greška. Pokušavala sam zaštititi i sakriti teške trenutke, što je na kraju bila velika nepravda prema meni i njemu. Mogla sam sve zaustaviti, ali sam prekasno shvatila ozbiljnost situacije – tek kad više nisam mogla gledati djecu kako plaču i vrište zbog onoga što smo im priređivali.

Naša međusobna prešućivanja i prelazak preko velikih grešaka dodatno su produbila bol između nas. Danas, kao slobodna žena, zahvalna sam na podršci koju su mi obojica pružili, ali taj put nije bio lak.

Jedan od njih me podržavao finansijski. Omogućio bi sve što mi je bilo potrebno, radio dan i noć da nam ništa ne nedostaje. I to će, ako Bog da, biti veliki zalog kod Allaha. No, s druge strane, nestalo je ljubavi i poštovanja. Uvijek mi je govorio da pronađem ono što volim i da to radim, ali kada sam konačno našla nešto što me ispunjava, ismijavao je i odbacivao moj odabir. Iako je pružao materijalnu podršku, nikada stvarno nije podržao ono što me činilo sretnom.

On je znao koliko sam odlučna i koliko ne dopuštam da me neko ograničava kada nešto volim. To je bilo jasno i kad sam izabrala nositi hidžab, i kad sam ga odabrala za muža, unatoč preprekama. No, kad je počeo osporavati moj odabir da proučavam vjeru i učim na način koji mi odgovara, naša veza je počela pucati. Moj raskid s njim nije imao nikakve veze s drugim muškarcem.

Otvorenost koju sam imala prema drugom čovjeku, Edinu, bila je iskrena i duboka. Nikada prije nisam s nekim imala takav odnos, ne samo zato što je Edin bio moj psihoterapeut, već zato što je bio i prijatelj. Kad sam napustila svoj brak, to je bio rezultat nasilja i neslaganja, a ne zbog afere ili preljuba. U junu 2023. godine, šerijatski sam se razvela, ali nasilje nije prestalo. Nakon toga, situacija se dodatno pogoršala kad sam pokušala objasniti svoje planove za budućnost, što je dovelo do daljnjih napada i prijetnji.

S vremenom sam shvatila da je nasilje koje sam preživjela ostavilo duboke rane, ali sam također spoznala da niko, pa ni ja, ne zaslužuje takvo ponašanje. Upravo to je bio trenutak kad sam počela razumijevati svoju unutarnju snagu i tražiti podršku tamo gdje je bila potrebna.

Kroz sve te izazove, naučila sam cijeniti ljude koji su mi bili podrška i shvatila da je moj pravi zaštitnik samo Allah. Njegova milost i pravda pružaju nadu i smirenje čak i u najtežim trenucima.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here