U naselju Briješće živi Enes Heljić, čovjek rodom iz Foče, čija je životna priča ispunjena velikom patnjom i borbom. Prije dvije godine suočio se s jednom od najtežih sudbina koje čovjek može doživjeti – u razmaku od samo sedam dana ostao je bez obje noge. Ovaj strašni gubitak potpuno je promijenio njegov život i ostavio ga zarobljenog u vlastitom krevetu, nemoćnog da se kreće i obavlja najosnovnije aktivnosti.
“Kad sam ja dig’o čaršav i pogledao da nemam nijedne noge, taj dan nikad zaboraviti ne mogu. Ostao sam kao šulja. Već godinu i po dana nigdje nisam maknuo, ne mogu da siđem s kreveta. Možda je sramota to reći, od Allaha i od naroda, ali bih najviše volio kad bi mi Allah dao smrt jer nema meni pomoći. Ali šta ću…” priča Enes kroz suze, opisujući svoju svakodnevnu borbu.
Prije nego što ga je bolest zadesila, Enes je bio vrijedan i sposoban čovjek. Cijeli svoj život posvetio je radu, priređivao poslove i, kako kaže, dobro zarađivao. No, sve se promijenilo onog trenutka kada je ostao bez donjeg dijela tijela. Njegovo zdravlje je i ranije bilo narušeno – prije desetak godina preživio je i infarkt, ali se tada uspio oporaviti i nastaviti normalan život.
Početak zdravstvenih problema
Sve je započelo jednog jutra kada je krenuo na posao.
- “Pošao sam kao i svaki dan, ali odjednom sam osjetio kako gubim ravnotežu i pao sam. Moja supruga je čula da nešto nije u redu i odmah je dotrčala do mene. Istog trena smo otišli u hitnu pomoć. Mislio sam da su problem bubrezi, ali bol je bila neopisiva. Nikome ne bih poželio ono što sam tada osjetio, ni svom najgorem neprijatelju.”
Kada je stigao kod doktora, brzo je shvatio da je stanje ozbiljno. Ljekari su njegovom sinu rekli da malo ko preživi ovo stanje.
“Sjećam se dobro tog trenutka. Imao sam tačno 800 KM u novčaniku. Kada sam shvatio koliko je ozbiljno, mislio sam da je to kraj. Rekao sam sinu: ‘Imaš u pantolama novčanik, ponesi majci da ima za dženazu.'”
Enesove riječi odražavaju očaj i strah koji je tada osjetio. Mislio je da su mu to posljednji trenuci u životu.
Borba nakon amputacije
Nakon operacije, suočio se s brutalnom realnošću. Obje noge su mu amputirane u razmaku od samo sedam dana. Kada se probudio i vidio da ih više nema, svijet mu se srušio.
- “Ne možete zamisliti kako se osjeća čovjek koji se jednog dana kreće, radi, živi normalno, a već sljedećeg ne može ni ustati iz kreveta. Zavisan sam od drugih za svaku sitnicu. To nije život, to je preživljavanje.”
Nakon operacije, uslijedio je najteži period u njegovom životu. Potpuna ovisnost o drugima i nemogućnost da napusti krevet dodatno su ga psihički iscrpili. Prošlo je više od godinu i po dana, a Enes i dalje nije uspio napraviti ni korak van svoje sobe.
Emotivni i psihički teret
Osim fizičke borbe, Enes nosi i ogroman psihički teret. Danima razmišlja o svom nekadašnjem životu, o poslu koji je volio, o vremenu kada je bio samostalan. Danas se osjeća kao teret svojoj porodici.
- “Najteže mi pada što ne mogu pomoći ni sebi ni drugima. Navikao sam da uvijek radim, da donosim novac kući. Sada, samo ležim i čekam pomoć. To je najteže prihvatiti.”
Njegove riječi odražavaju duboku tugu i osjećaj bespomoćnosti. Iako je svjestan da mu porodica pruža podršku, teško mu je da se pomiri s novom realnošću prenosi hayat
