Smrt bliskih ljudi čovjeka ponajviše pogode. Bez obzira koliko je preminulom godina. Jer ipak je porodica porodica. Pogotovo ako se radi o evladu. I oni na oči najjači popuste i pokažu svoju slabost.
Sarajevski imam Muhamed Velić je na svom Fcaebook profilu podijelio priču koju ej doživio tokom ramazana kada mu je prišao krupan čovjek kojem je kćerka preselila.
–Ravno prije sedam dana bila je 27. noć. Džamija je bila krcata, kao i sve druge džamije za tu noć. Nakon teravije ljudi su prilazili da se poselame i pitaju kada je tačno noćni namaz. Bilo je stvarno dosta svijeta i ljudi su mubarekleisavali 27. noć. I u tom selamanju i gužvi, prišao mi je čovjek, iza njegovih leđa mu je bio sin, tinejdžer, poselamio se i samo mi ovako rekao:
– Efendija, kćerkica mi je umrla prije sedam dana!
Allahu dragi!!!
Prepoznao sam ga. Znam za njegovu Esmicu. Džennetsku ptičicu. Gledam ga, krupan čovjek, a slomljen. Oči mu umorne od tuge. I od plača.
Skupio sam snage i kazao mu:
– Brate, tvoja Esma nigdje nije otišla i nestala. Zar mogu takva bića nestati?! Ona je kod Allaha. Trenutno je ne možeš vidjeti i zagrliti. Ali, znaj, ona te čeka i krči ti put do dženneta. Ona je, brate, na sigurnom i mirnom mjestu, u Allahovoj milosti. Kao i sva druga djeca koja umiru i koja su ubijena.
Sedam dana su mi u mislima njegove umorne i plačne oči, Allah da njega i sve roditelje koje je stavio na ovo strašno iskušenje osnaži saburom, vjerom i podari im Svoju nagradu i vezu s kojom će njihova tuga postati bezbolna.
I na koncu nestati.
Jer će se uvjeriti u Allahovu milost – napisao je ef. Velić.
