Nura Salibašić, žena iz Olova, prošla je kroz izuzetno teške trenutke u svom životu, ali njena priča o snazi, vjeri i pomirenju s vlastitim sudbinama pruža dubok uvid u ljudsku izdržljivost i hrabrost. Njen emotivni iskaz počinje pričom o njenoj mladosti i teškim odnosima s majkom, kroz koje se može naslutiti kako su životne okolnosti oblikovale njen pogled na svijet. Nura se prisjeća svojih riječi prema majci kada je bila mlada, kada je izrazila nezadovoljstvo što nije bila “još jedno” dijete u porodici, s obzirom na to da je njena majka rodila pet sinova prije nje. Takva osjećanja su bila plod njene vlastite unutrašnje borbe i nezadovoljstva, ali kroz godine i životne iskušnje, shvatila je da su sve te misli bile rezultat njezine mlade i nesavršene percepcije svijeta.
Međutim, život je donio mnoge izazove, a kćerka Nure, koja je bila u središtu njenog života, doživjela je moždani udar. Nura opisuje te trenutke kao najteže u svom životu, jer je njena kćerka nakon toga provela 15 dana u bolnici, a zatim još dva mjeseca u agoniji. Nura, zajedno s cijelom obitelji, nije gubila nadu, molili su i dali sve od sebe kako bi njezinu kćerku izliječili, a posebno je istaknuto koliko je obitelj pokušavala pružiti svu potrebnu podršku. Zet kćerke je, prema njenim riječima, potrošio znatne sume novca u nadi da će naći način da joj pomogne. Iako je cijela obitelj bila posvećena liječenju, Bog je odredio drugačiji put, skraćujući muke kćerke i donoseći kraj njezine patnji.
U tom trenutku, Nura nije osjećala ogorčenje prema Bogu, već je bila pomirena s činjenicom da je život njezine kćerke, kao i svaki drugi život, u Božijim rukama. Ona je, iz dubine srca, izjavila da je pronašla unutrašnju snagu i smirenost nakon što je pročitala u Kur’anu riječi koje su joj dale snage: “Daću ti po tvojoj volji, a uzeću ti ono što ja želim.” Ovo je postalo njezina vodilja kroz ovaj strašan gubitak.
”Koliko god puta sam ovim trepavicama trepnula, ja sam toliko kod svoje majke zgriješila. Imala sam tešku sudbinu i mladost. Za svoju majku sam rekla, kad je rodila 5 sinova, zašto nije rodila i šestog, što je morala roditi mene. Moja kćerka umrla je u 49. godini, bolest je odnijela. Ne daj Bože nijednoj majci da doživi ono što sam ja. Ali kažem, sine, hvala Bogu. Nikad me više Bog nije obradovao, nego kad mi je kćerka preminula. Imala je moždani udar, 15 dana je bila u bolnici, dva mjeseca se mučila. Zet je silne pare dao da se izliječi, molili smo Boga da se izliječi. Ali, Bog joj je skratio muke. Pročitala sam u Kur’anu “Daću ti po tvojoj volji, a uzeću ti ono što ja želim”, otkrila je Nura svoju emotivnu priču za tatabrada.tv.
Nura je, usprkos gubitku, ostala izuzetno smirena i racionalna. Kada je njena kćerka preminula, izjavila je svom zetu, Adilu, da nije dužan da se pati zbog gubitka, već da nastavi dalje s životom. To je bila njena poruka tuge, ali i nade. Nura je znala da bi zet trebao pronaći novu sreću i da ne smije biti zarobljen u žalosti, iako je istovremeno izrazila ogromnu zahvalnost za sve što je učinio za njezinu kćerku.
“Kad je umrla, zetu sam rekla “Adile, sine, nisi dužan da se patiš. Ti sebi nađi novog životnog druga, nisi dužan da se patiš, a hvala ti na svemu što si do danas radio.”, objasnila je, prenosi Stil.
Ova ispovijest pokazuje duboku snagu ljudske duše i snalažljivost u suočavanju s ogromnim gubicima. Ono što je posebno upečatljivo u Nurinom iskazu je njena sposobnost da se pomiri s onim što je neizbježno, te njeno potpuno razumijevanje da život ima svoje prirodne cikluse, koji često izmiču našim kontrolama. Unatoč tome, njena vjera i sposobnost da oprašta, kako sebi tako i drugima, čine je izuzetnom osobom. Njena priča je istovremeno priča o gubitku, ali i o pronalaženju unutrašnje snage da se nastavi dalje, kroz vjeru i ljubav prema onima koji su još uvijek tu.
Nura je kroz cijeli ovaj proces pokazala besprijekornu odanost i hrabrost. Iako je prošla kroz neizmjeran gubitak, njeno srce je bilo ispunjeno zahvalnošću prema onima koji su joj bili podrška. Kroz vjeru, iako je gubitak nevjerojatno težak, ona je uspjela pronaći unutrašnju mirnoću i spoznaju da sve u životu ima svoj razlog, iako ponekad nije jasno zašto se događaju teške stvari.
