Bosna i Hercegovina, zemlja složene prošlosti i politički napregnute sadašnjosti, ponovo se našla u središtu pažnje povodom 30. godišnjice potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. U tom kontekstu oglasio se bivši američki ambasador Michael Murphy, iznoseći duboku i provokativnu analizu uzroka političkih problema u zemlji, razotkrivajući istine koje domaći političari često prešućuju.
Po Murphyjevom mišljenju, pogrešno je upirati prst isključivo u Dayton kao izvor svih problema. Umjesto toga, istinsku odgovornost snose domaći politički lideri koji su, umjesto da nadograđuju sistem mira i stabilnosti, iskoristili postojeće slabosti za vlastite interese.
U uvodu svog osvrta Murphy podsjeća kako je Dejtonski sporazum 1995. godine bio prvenstveno akt mira – dokument koji je prekinuo krvavi rat u kojem je stradalo više od 100.000 ljudi. Iako sporazum nije bio savršen, njegova uloga u očuvanju mira u BiH ne može se osporiti. Međutim, kako vrijeme prolazi, mnogi zaboravljaju vrijednost tog postignuća i sve češće Dayton vide samo kroz prizmu njegovih nedostataka.
U razradi svog stava, Murphy ističe nekoliko ključnih problema i mitova koji prate Dayton:
-
Etničke podjele nisu proizvod Daytona, već rezultat istorijskog razvoja BiH i zloupotreba političkih elita.
-
Političari su ti koji su propustili prilike za reforme, posebno kada su imali šansu unaprijediti Ustav i jačati državne institucije.
-
Često se krivica prebacuje na strane aktere, dok se zanemaruje da su mnogi lideri svojim potpisima podržavali reforme koje danas kritikuju.
Posebno žestoko Murphy kritikuje tvrdnje koje dolaze iz Republike Srpske, a koje predstavljaju Dayton kao krajnji domet državnosti BiH, a ne kao polaznu tačku za budući napredak. Prema njegovim riječima, takve tvrdnje su štetne, jer se koriste za širenje etničke napetosti i prikrivanje domaće nesposobnosti i korupcije. Umjesto da se bave ekonomskim padom, iseljavanjem mladih i kolapsom javnih institucija, političari – kako u RS-u, tako i u Federaciji – biraju etnonacionalističku retoriku kao alat za skretanje pažnje.
Murphy jasno navodi da su mnogi lideri u BiH obogatili sebe i svoje porodice koristeći državne resurse, dok su obični građani ostali bez osnovnih uslova za pristojan život. U tom smislu, posebno podvlači činjenicu da članovi Daytona, kao što su član III(5)(b) i III(5)(a), zapravo omogućavaju i potiču razvoj državnih institucija, ali se te mogućnosti rijetko koriste.
Dalje, Murphy se osvrće i na neuspjeh u implementaciji presuda Evropskog suda za ljudska prava, poput slučaja Sejdić-Finci, koji zahtijevaju izmjene Ustava radi osiguravanja jednakosti svih građana. On tvrdi da se ti problemi ne mogu riješiti nikakvim “pravnim prečicama”, već jedino kroz iskrene dogovore i ustavne amandmane.
Navodi i konkretne razloge zašto su reforme do sada propadale:
-
Nedostatak iskrenih pregovora među liderima.
-
Strah od kompromisa i gubitka moći.
-
Manipulacija etničkim principima radi očuvanja političkih pozicija.
Murphy potom razotkriva opasnosti koje dolaze iz političkog djelovanja Milorada Dodika, za kojeg tvrdi da godinama sustavno potkopava državu BiH, urušava njene institucije i otvoreno prijeti secesijom. Njegove aktivnosti ocjenjuje kao najveću egzistencijalnu prijetnju Bosni i Hercegovini od završetka rata, a strategiju međunarodne zajednice da ga “umire” putem evropskih obećanja smatra naivnom i promašenom.
-
Dodik, prema Murphyju, koristi:
-
Lažni patriotizam
-
Zakonodavne napade na Ustavni sud BiH
-
Pokušaje stvaranja paralelnih institucija u RS-u
-
Otvorenu promociju “mirnog razlaza”
-
Sve ovo čini u cilju da se zaštiti od odgovornosti za politička i finansijska nedjela, a ne iz iskrene brige za narod RS-a. Ipak, Murphy naglašava da postoje mnogi hrabri građani i političari u RS-u koji žele očuvanje BiH i njen napredak u okviru euroatlantskih integracija.
U zaključku, Murphy apeluje na međunarodnu zajednicu da prepozna ozbiljnost trenutka. Ističe da današnji izazovi zahtijevaju principijelno liderstvo, a ne političku trgovinu. Ako se BiH želi kretati ka Bruxellesu, prvo mora obezbijediti osnovu tog puta – očuvanje Dejtonskog mirovnog sporazuma i teritorijalnog integriteta zemlje.
Naglašava da građani BiH žele samo jedno – mir, stabilnost i priliku za bolji život. I Evropa i SAD, poručuje on, bit će sigurnije i stabilnije ako se osigura da BiH ne bude žrtva još jednog talasa etnonacionalističke destrukcije. Jer, kako kaže Murphy: znamo iz istorije šta se dešava kad se na prijetnje reaguje zakasnjelim ili nikakvim odgovorom.
