Napetosti između Izraela i Irana ponovo se nalaze u središtu globalne zabrinutosti, nakon što je The New York Times objavio izvještaj koji sugeriše da bi svijet mogao biti na ivici novog rata. Centralna figura ovog dramatičnog razvoja je izraelski premijer Benjamin Netanjahu, koji je, prema dostupnim informacijama, dao nalog izraelskim vojnim strukturama da se pripreme za mogući napad na iranska nuklearna postrojenja, i to bez obzira na ishod diplomatskih pregovora između Sjedinjenih Američkih Država i Teherana.
Ova direktiva Netanjahua otvorila je niz sigurnosnih i političkih dilema unutar međunarodne zajednice, ali posebno u Washingtonu, gdje je zabrinutost sve izraženija. Naime, američke obavještajne službe procjenjuju da bi Izrael bio u stanju izvesti vojni napad unutar sedam sati od trenutka kada premijer izda konačnu naredbu. Takva brzina ostavlja malo prostora za bilo kakvu američku intervenciju.
Ono što dodatno komplikuje situaciju jeste očigledno zahladnjenje odnosa između tadašnje američke administracije predsjednika Donalda Trumpa i izraelskog lidera. Rastući nesklad doveo je do vanrednih sastanaka visokih dužnosnika obiju zemalja, čiji je cilj bio pokušaj izbjegavanja scenarija u kojem bi Izrael izveo samostalnu vojnu operaciju, što bi potencijalno srušilo sve diplomatske napore oko iranskog nuklearnog sporazuma.
Netanjahu, kako tvrde izvori, ne vjeruje u efikasnost pregovora između SAD-a i Irana, posebno ako ovi rezultiraju sporazumom koji bi Iranu ostavio mogućnost da zadrži infrastrukturu za obogaćivanje urana. Iz tog razloga, izraelski premijer je već naložio ministarstvu odbrane da razradi moguće vojne scenarije. Među njima se razmatraju:
-
Precizni, ograničeni udari na specifične ciljeve povezane s nuklearnim programom,
-
Višednevne operacije koje bi se mogle odvijati i na gusto naseljenim područjima,
-
Preventivne mjere za suzbijanje odgovora Irana i njegovih saveznika u regiji.
Trump je, s druge strane, u navodno žestokom telefonskom razgovoru s Netanjahuom, izrazio svoj stav da želi diplomatsko rješenje te da vjeruje u mogućnost postizanja „dobrog dogovora“ s Iranom. Istaknuo je da nema interes za novi rat, što dodatno pojačava kontrast između stavova Washingtona i Tel Aviva.
Na iranskoj strani, reakcija je bila momentalna. Komandant Revolucionarne garde Irana, Hossein Salami, uputio je upozorenje koje je odjeknulo širom regije. Izjavio je da je Iran spreman na svaki mogući scenarij, uključujući sukob s Izraelom, ali i s SAD-om. Njegove riječi bile su oštre i nedvosmislene: “Prst nam je na obaraču. Čekamo – ako naprave grešku, odgovorićemo tako da će zaboraviti i na vlastitu prošlost.” Ova izjava šalje jasnu poruku da bi eventualna izraelska akcija bila dočekana bez oklijevanja.
U ovoj kompleksnoj geopolitičkoj igri ključni izazov jeste pitanje da li će diplomatija još jednom uspjeti da preduhitri otvoreni oružani sukob. Situacija podsjeća na neke od najnapetijih trenutaka iz Hladnog rata, gdje su odluke pojedinaca imale potencijal da preusmjere tok svjetske istorije.
Postavlja se i pitanje potencijalnih posljedica takvog sukoba:
-
Nestabilnost u cijeloj regiji Bliskog istoka, s mogućnošću uključivanja više zemalja,
-
Raspad strateškog partnerstva između SAD-a i Izraela, ukoliko Tel Aviv zaista djeluje mimo dogovora s Washingtonom,
-
Globalna energetska i sigurnosna kriza, s obzirom na značaj Irana u svjetskoj proizvodnji nafte i gasnih resursa,
-
Otvoriće se prostor za jačanje uticaja Rusije i Kine, koje bi mogle kapitalizirati slabost Zapada u regiji.
Nema sumnje da naredni dani nose ključnu težinu. Svaki diplomatski korak ili vojna aktivnost može iz temelja promijeniti odnose u regiji. Uloga velikih sila je presudna, ali i sposobnost lidera da svoje nacionalne interese pomire s realnošću međunarodne sigurnosti.
Za sada, sve oči su uprte u Teheran, Tel Aviv i Washington. Ako diplomatija uspije, možda ćemo biti svjedoci još jednog spašenog mira. Ali ako ne uspije – svijet bi mogao zakoračiti u najopasniji sukob u posljednjim decenijama, s nepredvidivim posljedicama po globalnu stabilnost.
U konačnici, trenutna situacija podsjeća koliko je tanka linija između mira i rata, posebno kada su u igri nuklearna pitanja i dugogodišnje regionalne tenzije. Budućnost Bliskog istoka, a možda i globalne sigurnosti, zavisiće od hladnokrvnosti lidera i volje za dijalogom – prije nego što oružje postane zamjena za diplomatiju.
