U nedavnom obraćanju Željke Cvijanović, trenutne predsjedavajuće Predsjedništva Bosne i Hercegovine, diplomatskim misijama i međunarodnim organizacijama akreditovanim u zemlji, iznosi se ozbiljan problem u vezi sa kanalima komunikacije između diplomatskih predstavništava i Kabineta srpskog člana Predsjedništva. Pismo, koje je upućeno svim diplomatama, jasno ukazuje na sve veće poteškoće u vezi sa načinom na koji se ostvaruju diplomatske veze u Bosni i Hercegovini, a posebno s načinom na koji Ministarstvo vanjskih poslova obavlja svoje funkcije.
Željka Cvijanović u svom obraćanju počinje napominjanjem da je osnovna svrha pisma da se upozori na značajne probleme u vezi s radom Ministarstva vanjskih poslova BiH. U skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo BiH je jedini organ odgovoran za vođenje spoljne politike, dok Ministarstvo vanjskih poslova ima zadatak samo da pomaže u obavljanju tehničkih i administrativnih zadataka koji se odnose na međunarodne odnose, uključujući komunikaciju sa inostranim partnerima.
Međutim, prema tvrdnjama predsjedavajuće Cvijanović, Ministarstvo vanjskih poslova je nedavno prekršilo svoje nadležnosti, što je izazvalo ozbiljne posljedice. Naime, Ministarstvo je navodno zauzelo stavove i izdavalo instrukcije ambasadama BiH bez prethodnih odluka Predsjedništva, čime je prekršilo ustavne procedure. Osim toga, u nekoliko slučajeva Ministarstvo nije proslijedilo ključnu korespondenciju Kabinetu srpskog člana Predsjedništva, ili je to učinjeno sa značajnim zakašnjenjem. Takvi postupci, kako se dalje navodi u pismu, ozbiljno ugrožavaju efikasnost i transparentnost komunikacije u Bosni i Hercegovini.
U nastavku pisma, Cvijanović objašnjava da je zbog svega navedenog odlučila kontaktirati predstavnike međunarodne zajednice, moleći ih da ubuduće svu korespondenciju šalju direktno Kabinetu srpskog člana Predsjedništva. Na ovaj način, kako ističe, biće osigurana tačnost, pravovremenost i transparentnost u svim međunarodnim komunikacijama koje se odnose na Bosnu i Hercegovinu. Ovaj korak predstavlja pokušaj da se usmjere komunikacijski kanali u skladu sa ustavnim načelima, bez uključivanja Ministarstva vanjskih poslova u procese koji bi morali biti pod izravnim nadzorom Predsjedništva.
Na kraju pisma, koje je potpisao šef kabineta Dušan Petrović, naglašava se da je ova nota informativne prirode i da ne zahtijeva nikakav odgovor od diplomata. Pismo jasno ukazuje na ozbiljan problem u vezi sa funkcioniranjem državnih institucija, ali i na želju da se održi stabilnost i transparentnost u diplomaciji, te da se osigura poštovanje ustavnih nadležnosti svakog nivoa vlasti unutar Bosne i Hercegovine.
Zaključujući, komunikacija između institucija unutar BiH i međunarodnih partnera predstavlja ključno pitanje za stabilnost političkog sistema zemlje. Ovaj incident s Ministarstvom vanjskih poslova postavlja pitanje kako se državne institucije koordiniraju i kako bi trebalo da funkcionišu u skladu sa ustavnim normama. Željka Cvijanović, kroz ovo pismo, jasno ukazuje na nužnost vraćanja odgovornosti u ruke Predsjedništva, ističući da samo kroz pravilno usmjerenu komunikaciju i poštovanje ustavnih procedura Bosna i Hercegovina može osigurati efikasan i transparentan rad u svim oblastima, uključujući i diplomaciju.
Ovaj problem u vezi sa komunikacijom između Ministarstva vanjskih poslova i Kabineta srpskog člana Predsjedništva ne odnosi se samo na tehničke greške, već i na ozbiljne političke implikacije. Pokušaj Ministarstva da preuzme veću odgovornost u donošenju odluka bez odobrenja Predsjedništva može se tumačiti kao nepoštovanje ustavnih nadležnosti i pokušaj političkog utjecaja na spoljnopolitičke odluke zemlje. U tom kontekstu, predloženi koraci predsjedavajuće Cvijanović da se korespondencija sa stranim diplomatama šalje direktno Kabinetu srpskog člana Predsjedništva smatraju se nužnim za vraćanje reda u diplomatskim procedurama. Ovakvo usmjerenje trebalo bi da doprinese većoj jasnoći i efikasnosti u komunikaciji, uz minimiziranje političkih nesuglasica koje mogu nastati uslijed neusklađenih odluka među institucijama.
S obzirom na sve veće tenzije koje nastaju unutar institucija BiH, kao i izazove u koordinaciji između entiteta i državnih organa, ovaj potez Željke Cvijanović može se posmatrati kao pokušaj stabilizacije i jačanja uloge Predsjedništva BiH. Ako se situacija ne riješi na odgovarajući način, moglo bi doći do ozbiljnih posljedica po političku stabilnost zemlje, jer bi političke nesuglasice mogle uveliko usporiti ili blokirati važne procese, posebno na putu ka evropskim integracijama. Pismo Cvijanović jasno pokazuje da je nužno stvoriti jasne i transparentne linije komunikacije koje ne samo da omogućavaju efikasan rad, već i održavaju institucionalni integritet u Bosni i Hercegovini.
