U julu 2025. godine građani Federacije Bosne i Hercegovine suočili su se s neugodnim iznenađenjem – poskupljenjem električne energije, koje je znatno veće od ranije predstavljenih prognoza. Iako su nadležni pokušali umanjiti značaj ove promjene, tvrdnjama da se radi o svega nekoliko maraka razlike, podaci i stvarni računi pokazuju drugačiju sliku. Ova tema, koja se tiče gotovo svakog domaćinstva, izazvala je oštre reakcije stručnjaka, građana i opozicionih glasova.
Elektroprivreda BiH je u dogovoru s Regulatornom komisijom za energiju u Federaciji BiH (FERK) uvela novi način obračuna električne energije kroz tzv. blok-tarife. Ova promjena podrazumijeva kategorizaciju potrošača u tri tarifne zone, koje su definisane prema mjesečnoj potrošnji električne energije:
-
Zelena tarifa: do 300 kWh
-
Plava tarifa: između 300 i 1000 kWh
-
Crvena tarifa: preko 1000 kWh
Prema zvaničnim navodima izvršnog direktora Elektroprivrede BiH, Nevada Ikanovića, ovaj model trebalo bi da bude pravedan jer čak 70% domaćinstava spada u zelenu grupu, što znači da bi povećanja trebalo biti minimalna. Ikanović navodi i da nova cijena ne uključuje naknadu za obračunsku snagu, što je predstavljeno kao benefit za građane.
Ipak, kada se uporede konkretne brojke, slika nije ni približno tako optimistična. Na primjer:
-
Za jednotarifno brojilo:
-
Stara cijena do 300 kWh iznosila je 0,0818 KM, a nova je 0,0908 KM (povećanje od 11%).
-
Potrošači koji koriste između 300 i 1000 kWh plaćaju 14,66% više.
-
Za one koji troše preko 1000 kWh, povećanje iznosi čak 18,33%.
-
-
Kod dvotarifnog brojila:
-
Visoka tarifa porasla je sa 0,1022 KM na 0,1135 KM (11,1% više).
-
Niska tarifa s 0,0511 KM skočila je na 0,0568 KM.
-
Za ilustraciju, domaćinstvo koje troši 500 kWh (od čega 300 u visokoj i 200 u niskoj tarifi) ranije je plaćalo oko 40,88 KM, a sada plaća 46,88 KM – što je rast od približno 6 maraka. Ovdje se ne uračunavaju ni druge komponente računa, poput mrežarine i mjernog mjesta, koje iako nisu poskupjele, dodatno opterećuju mjesečni trošak.
Javna percepcija i stručne ocjene nove tarifne politike izuzetno su negativne. Mnogi ovaj model nazivaju:
-
“nagradom za loše upravljanje”
-
“razočaravajućim i nelogičnim”
-
“pokušajem krpljenja rupa na račun građana”
Prema mišljenju energetskih stručnjaka, uvođenje blok-tarifa predstavlja više politički i fiskalni manevar nego stvarnu energetsku reformu. FERK, kao regulatorno tijelo, kritikovan je zbog toga što nijednim pravilnikom nije jasno definisano da se cijena smije povećavati putem blok-tarifa. Ipak, ova praksa je sada institucionalizovana i ima pravne posljedice za milione građana.
S obzirom na to da je prema izjavama iz Elektroprivrede zabilježena povećana potrošnja od 11,7% i da je sistemu nedostajalo milion megavat-sati, kupovina energije na tržištu bila je neizbježna. No, umjesto da se teret lošeg planiranja i dugogodišnjih propusta u sektoru raspodijeli sistemski, trošak je prebačen isključivo na leđa krajnjih korisnika.
Iz svega navedenog, jasno je da:
-
Građani nisu adekvatno informisani o punim posljedicama nove tarifne strukture.
-
Rast cijena nije proporcionalan najavljenim procjenama, što dodatno narušava povjerenje javnosti.
-
Institucionalna odgovornost i transparentnost izostaju, dok su odluke donošene bez šire javne rasprave.
U konačnici, iako su predstavnici vlasti i Elektroprivrede pokušali umanjiti značaj poskupljenja, realni troškovi za domaćinstva su znatno viši nego što je prikazano. Ovo poskupljenje nije samo pitanje novca, već i pitanje povjerenja u institucije i pravednog tretmana građana u uslovima ekonomske krize.
Ako se ovakva praksa nastavi, bez suštinskih reformi i strateškog planiranja u energetskom sektoru, postoji ozbiljna opasnost da će slični tereti i dalje biti prebacivani na krajnje korisnike. Građani, kao krajnji finansijeri tuđih grešaka, traže odgovornost i pravedniji pristup – ne još jedno opravdanje skriveno iza tehničke terminologije.
U svjetlu ovih činjenica, jasno je da se energetska politika mora temeljito preispitati i uskladiti s interesima građana, a ne isključivo s fiskalnim zahtjevima sistema. Transparentnost u odlučivanju, uključivanje stručne javnosti te odgovornost prema krajnjim korisnicima moraju postati osnovni principi u donošenju sličnih odluka. U protivnom, svako naredno poskupljenje, ma kako tehnički bilo opravdano, biće doživljeno kao nova nepravda i dodatni udar na povjerenje u institucije koje bi trebale štititi javni interes.
