U svjetlu najnovijih promjena u trgovinskoj politici Sjedinjenih Američkih Država prema Bosni i Hercegovini, pažnju javnosti privukla je odluka američke administracije da revidira carinske stope na uvoz bh. proizvoda. Iako je prvobitno najavljeno da će stopa iznositi 35%, ona je nešto ublažena i snižena na 30%. Ova odluka, iako na prvi pogled možda ne djeluje dramatično, nosi sa sobom niz implikacija za domaću privredu, naročito za sektore koji se oslanjaju na izvoz u SAD.
Jedan od onih koji se oglasio po ovom pitanju je Aziz Šunje, profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Prema njegovom mišljenju, najnoviji razvoj događaja neće imati direktan i ozbiljan uticaj na cijelu ekonomiju Bosne i Hercegovine, ali bi mogao predstavljati veliki izazov za one kompanije koje se oslanjaju na američko tržište.
Šunje ističe da izvoz iz BiH u SAD trenutno iznosi oko 110 miliona dolara, što u kontekstu ukupne vanjskotrgovinske razmjene nije iznos koji bi mogao destabilizovati bh. ekonomiju. Ipak, najveći udarac pretrpjeće namjenska industrija, koja čini značajan dio tog izvoza i koja je već dugo izložena snažnoj međunarodnoj konkurenciji.
Prema njegovim riječima, situacija se može sagledati i iz druge perspektive:
-
Povećanje carina može poslužiti kao motivacija proizvođačima da povećaju produktivnost.
-
Ograničeni pristup američkom tržištu može podstaći traženje alternativnih partnera.
-
I konkurencija bh. kompanijama u drugim državama može biti pogođena ovim mjerama.
Na pitanje da li se bh. proizvodi mogu suočiti s gubitkom konkurentnosti na američkom tržištu, profesor odgovara da bi to moglo pogoditi određene kompanije, ali ne i širu ekonomsku sliku BiH. Iako ukupni izvoz u SAD iznosi 234 miliona dolara godišnje, što se ne može nazvati beznačajnim, Šunje naglašava da sistemski utjecaj nije veliki.
Ipak, profesor upozorava da je važno biti svjestan s kim se vodi trgovinski dijalog. SAD su ozbiljan i moćan trgovinski partner, s kojim se ne bi trebalo upuštati u trgovinske sukobe bez jasne strategije i diplomatske koordinacije.
U kontekstu odnosa između dvije zemlje, Šunje navodi nekoliko važnih činjenica:
-
Bosna i Hercegovina više uvozi iz SAD-a nego što izvozi, što znači da američka strana ima veći interes koji može iskoristiti u pregovorima.
-
BiH je mala država s ograničenim pregovaračkim kapacitetom, pa svaka inicijativa mora biti pažljivo balansirana.
-
Moguće ukidanje carina od strane BiH na američke proizvode moglo bi biti gest dobre volje koji bi eventualno doprinio relaksaciji odnosa.
Na kraju, pismo koje je američki predsjednik Donald Trump uputio bh. Predsjedništvu sadržavalo je i jasnu poruku: ako BiH odluči da poveća carine na američke proizvode, SAD će jednostavno uzvratiti dodatnim povećanjem carina iznad najavljenih 30%. Profesor Šunje taj ton tumači kao ozbiljno upozorenje, uz poruku da se s takvim partnerom ne treba igrati.
Kako kaže, manevarski prostor Bosne i Hercegovine u ovom trenutku gotovo ne postoji, i bilo kakva eskalacija carinskog sukoba bila bi krajnje neracionalna i štetna. Umjesto toga, potrebno je tražiti komunikaciju i diplomatski pristup, kako bi se spriječile veće posljedice po domaće kompanije.
U širem ekonomskom kontekstu, ova situacija pokazuje koliko je važno imati raznovrsne trgovinske partnere i ne oslanjati se prekomjerno na pojedina tržišta. Takođe, ističe se potreba da država pruži podršku izvoznicima, naročito onima koji su najranjiviji na promjene u carinskoj politici velikih zemalja.
Na kraju, iako carine ne ugrožavaju makroekonomsku stabilnost BiH, one otvaraju ozbiljna pitanja o konkurentnosti domaće proizvodnje, sposobnosti prilagođavanja globalnim uslovima i, najvažnije, potrebi za ozbiljnom ekonomskom diplomatijom. Samo kroz mudro i fleksibilno upravljanje vanjskotrgovinskom politikom moguće je zaštititi interese domaćih firmi i očuvati poziciju BiH na svjetskom tržištu.
U svjetlu svega navedenog, postaje jasno da se ekonomska suverenost male zemlje poput Bosne i Hercegovine mora temeljiti na promišljenim strategijama, fleksibilnosti i spremnosti na brze odgovore u promjenjivom globalnom okruženju. Upravo ovakve situacije — kada snažan partner poput SAD-a uvodi mjere koje mogu negativno uticati na domaće privrednike — trebaju poslužiti kao podsjetnik vlastima na važnost dugoročnog planiranja, jačanja institucionalnih kapaciteta i proaktivnog vođenja vanjske trgovinske politike. U konačnici, jedino sistematskim jačanjem domaće ekonomije i diversifikacijom tržišta BiH može izbjeći ovisnost o volji pojedinih velikih sila i postati istinski konkurentna na međunarodnoj sceni.
