U tami noći, kada se čini da je sve mirno, vode se bitke koje ljudsko oko ne vidi. Jedan džinn je odlučio otkriti koje dove i zikrovi imaju najveću moć protiv njih, otkrivajući tajne njihove najveće slabosti.
Snaga Allahovih riječi “Postoje dove koje nas tjeraju u bijeg,” počinje džinn svoje kazivanje. “Kada čujemo određene ajete iz Kur’ana, to je za nas kao da nas je pogodila munja. Posebno Ajetul-Kursija – to je kao da je neko upalio najjače svjetlo u potpunom mraku. Ne možemo ostati ni trenutka u prostoriji gdje se uči.”
Dove koje nas parališu “Neke dove imaju posebnu moć nad nama,” nastavlja džinn. “Kada musliman iskreno prouči ‘Euzu billahi mineš-šejtanir-radžim’, to je kao da je postavio štit oko sebe. A kada tome doda ‘Bismillahir-rahmanir-rahim’, taj štit postaje još jači. Mi to vidimo kao svjetlost koja isijava iz osobe.”
Vrijeme kada smo najslabiji “Posebno smo slabi u određenim trenucima: • Kada se uči sabahski ezan • Tokom učenja sure El-Bekare u kući • U vrijeme teheddžud-namaza • Kada se okupi džemat za zikr • Prilikom učenja jutarnjih i večernjih zikrova”
Mjesta koja izbjegavamo “Ima mjesta gdje ne možemo ni prići,” objašnjava džinn. “Džamije su za nas kao tvrđave svjetlosti. Kuće u kojima se redovno uči Kur’an su zaštićene posebnim svjetlosnim štitom. A kada neko održava abdest i redovno klanja namaz, oko njega se stvara zaštita koju teško možemo probiti.”
Najjača zaštita “Ali najjača zaštita,” završava džinn, “je iskreni iman u srcu. Kada neko istinski vjeruje i živi po vjeri, kada redovno spominje Allaha i drži se Njegovih propisa – takva osoba je za nas nedodirljiva. Mi možemo pokušavati, ali ne možemo probiti tu svjetlosnu barijeru koju stvara čvrsta vjera.”
Izvor: Knjiga “Razgovor sa džinom muslimanom”
