Prizor na dženazi može ostaviti dubok dojam na sve prisutne, ali je posebno srceparajući trenutak kada se kabur zatvori i kada rodbina i prijatelji počnu napuštati mezar. Iznad kabura, među okupljenima, neki plaču, drugi su zamišljeni i tužni, dok ima i onih koji se čine potpuno nezainteresirani za događaje. Međutim, prava drama odvija se unutar kabura, gdje duše preminulih doživljavaju različite sudbine. Jedan od umrlih može s pouzdanjem reći: “Moj Gospodar je Allah, moja vjera je islam, a moj poslanik je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.” Dok drugi, u trenutku potpune nesigurnosti, može samo uzdahnuti: “Ah, ah! Ja ne znam!”
U tom trenutku, iznad zemlje, ljudi marljivo zatrpavaju kabur, kao da se boje da će se preminuli vratiti među žive. Unutar kabura, međutim, jedan od njih moli: “Gospodaru, učini da Sudnji dan što prije nastupi!” Drugi pak, s dubokim kajanjem, doziva: “Gospodaru, vrati me na dunjaluk da činim dobra djela, da nadoknadim ono što sam propustio!”
Gledajući prizor iznad kabura, prisutni skidaju prašinu sa svojih odjeća, umorni su od žarkog sunca i dugačke dove koju imam izgovara. Nasuprot tome, unutar kabura, preminuli je ostao sa samo nekoliko metara zemlje koja ga odvaja od ostatka kosmosa, komadom tkanine koji ga prekriva, svojim djelima, i dovama koje za njega izgovaraju oni koji su ostali na dunjaluku.
Kako vrijeme prolazi, prostor oko kabura postaje prazan. Tišina prekriva mjesto, dok prisutni odlaze, ostavljajući mrtve da se suoče sa svojom sudbinom. Jedan od preminulih uživa u pogledima na svoje mjesto u Džennetu, dok drugi proživljava strah i tjeskobu zbog tame i skučenosti kabura.
Ljudi koji su došli na dženazu, vraćaju se iz klimatiziranih džamija u klimatizirana vozila, žureći da se sklone od vrućine. Dok odlaze, preminuli u kaburovima čuju udarce obuće svojih najmilijih. Jedni osjećaju prostranstvo, milost i dobrobit, dok drugi doživljavaju tjeskobu, vrućinu i nevolju.
Ovo nas navodi na razmišljanje – hoćemo li se truditi za vječno blaženstvo ili ćemo, ne daj Bože, trpjeti vječnu patnju? Ovo je pitanje na koje moramo odgovoriti dok smo još u stanju činiti dobra djela, jer smrt je neminovna i nema bijega od nje.
Neka nas ovaj prizor podsjeti na važnost života u vjeri, kako bi nas Allah, dž.š., sačuvao i podario nam mjesto u Džennetu. Neka nas ovi trenuci potaknu da budemo bolji, jer svakome od nas će doći trenutak kada će kabur biti zatvoren, a naše duše će se suočiti s vječnošću.
