Gubitak djeteta je neizreciv bol, a porodica Muamera Drapića, oca preminule tinejdžerke Džejle, trenutno prolazi kroz nezamislive trenutke tuge. Džejla je preminula prije nekoliko dana, ostavljajući za sobom ogromnu prazninu, ne samo u srcima svojih najbližih, već i šire zajednice koja se okupila da im pruži podršku. Njena smrt duboko je potresla porodicu, prijatelje i sve one koji su je poznavali. Muamer je, kako navode članovi porodice, trenutno pod stalnim nadzorom i pod jakim lijekovima za smirenje, jer tuga koju proživljava nadilazi snagu pojedinca.
Džejlina tetka, koja je bila bliska s njom, ispričala je u razgovoru za medije kako porodica teško podnosi ove trenutke. Posebno je zahvalila Džejlinoj školi, direktorici, razrednici, te školskim prijateljima koji su pružili ogromnu podršku. Njihova prisutnost i pomoć u ovim trenucima tuge neizmjerno su značili porodici. Svakodnevno su bili uz porodicu Drapić, pokušavajući barem malo olakšati njihov bol.
Tetka Džejline posebno se osvrnula na trenutak kada su Džejline drugarice iz škole posjetile njihovu kuću. To je bio izuzetno emotivan trenutak, jer je njena majka tada morala suočiti se s realnošću da njene kćerke više nema, dok gleda njene prijateljice koje su još tu, živeći život dalje. Cijelo odjeljenje, razrednica i direktorica posjetili su porodicu dva puta, što je bilo izuzetno bolno za Džejlinu majku. Gledati djevojke s kojima je Džejla dijelila školske klupe i znati da se njena kćerka više nikada neće vratiti, predstavlja neizrecivu patnju.
Podrška koju porodica dobiva ne dolazi samo od bliskih ljudi. Veliki broj ljudi, nepoznatih, javlja im se svakodnevno sa porukama podrške. Ove poruke stižu od ljudi koje nikada u životu nisu upoznali, ali koji su čuli za tragičnu priču i suosjećaju s njihovom boli. Mnogo njih plače zbog Džejle, iako je nisu poznavali lično. Ovaj talas podrške govori o tome koliko je ova tragedija dotaknula mnoge ljude u zajednici, ali i šire.
Tetka preminule Džejle opisala je kako porodica svaki dan doživljava emotivne susrete s ljudima koji ih zaustavljaju na ulici. Ti ljudi često ne znaju šta da kažu, jer su svjesni da ne postoji nijedna riječ utjehe koja bi mogla olakšati ovakvu bol. Mnogi samo izraze svoje saosjećanje kroz suze, znajući da nema načina da se tuga ublaži.
Ovaj težak period za porodicu Drapić dodatno je pojačan činjenicom da su izgubili nekoga ko je bio toliko mlad, pun života i planova za budućnost. Džejla je bila voljena, ne samo u porodici, već i među prijateljima i školskim kolegama. Njena smrt šokirala je mnoge, i svi koji su je poznavali sada traže način kako da se oproste od nje, dok istovremeno pružaju podršku porodici u ovom izuzetno teškom periodu.
Emotivni utjecaj ovog gubitka posebno je težak za Džejlinu majku, koja svakodnevno prolazi kroz muke suočavanja s činjenicom da njene kćerke više nema. Njen život se preko noći promijenio i sada mora naučiti živjeti s neizbrisivom prazninom u svom srcu. Sjećanja na Džejlu i dalje žive, ali to ne umanjuje bol koju porodica osjeća.
Svakodnevni susreti sa ljudima na ulici, koji suosjećaju i izražavaju tugu, govore o tome koliko je ovaj gubitak potresao sve. Iako mnogi pokušavaju pružiti podršku porodici, oni znaju da nijedna riječ neće uspjeti da ukloni bol koju osjećaju. Ova tuga je prevelika za riječi, i sve što ostaje su suze i suosjećanje koje dolazi iz srca ljudi koji im žele olakšati ove teške trenutke.
Ipak, porodica Drapić pokušava naći snagu u zajednici koja im pruža podršku, znajući da nisu sami u ovoj borbi. Podrška prijatelja, poznanika, ali i potpunih stranaca, pomaže im da se nose s boli, iako je put oporavka dug i težak. Džejlina smrt ostavila je trag na mnoge živote, a njena porodica se suočava s izazovom da nauči kako nastaviti dalje bez nje. Tragedija koja je pogodila ovu porodicu pokazuje koliko je život nepredvidiv i koliko su bol i tuga univerzalni osjećaji koji povezuju ljude, čak i kada su potpuni stranci.