Novinarka Jagoda Grondečka, specijalizirana za bliskoistočna pitanja, predano dijeli priče afganistanskih žena na svom Instagram profilu, osvjetljavajući tešku stvarnost s kojom se one suočavaju pod talibanskom vlašću. Njeni zapisi otkrivaju svijet ekstremnog siromaštva, visoke nezaposlenosti i stalne borbe za osnovna prava u zemlji koja se suočava s glađu i brojnim svakodnevnim izazovima.
U provinciji Logar, u gradu Pul-e Alem, živi žena po imenu Džamila, čiji je život prožet intrigama i tragičnim preprekama. Udala se s samo 14 godina za muškarca u njegovim pedesetim godinama, postavši mu druga supruga. Džamilina sudbina bila je zapečaćena dogovorom koji je uključivao i njenog oca, koji se također želio ponovo oženiti, ali nije imao novca da plati svoju buduću ženu. U zamjenu za njegovu kćerku, on je dobio sestru tog muškarca za ženu.
“Džamilin otac je također želio da se ponovo oženi, ali nije imao novca da plati svoju buduću ženu, pa je došlo do razmjene. Dao je svoju kćerku, a zauzvrat dobio čovjekovu sestru,” napisala je novinarka Jagoda.
Džamilin brak bio je specifičan – njen muž, iako ljubazan, imao je svoje motive za ovu vezu. Njegova prva žena mu se nije dopadala, pa je uzeo Džamilu za suprugu. Tokom 24 godine braka, rodila je devetoro djece, posvećujući svoj život brizi o njima i domaćinstvu. Međutim, njena sloboda kretanja bila je strogo ograničena; nije smjela ići sama u čaršiju ili posjećivati prijateljice. Jedina osoba kojoj se mogla povjeriti bila je sestra njenog muža, koja je nedavno preminula od raka.
“Džamila kaže da je njen muž bio ljubazan prema njoj, nije je maltretirao niti udario. Kaže da mu se samo nije svidjela prva žena, pa je oženio nju kao djevojčicu. Rodila mu je devetoro djece. Brinula se o njima posljednje 24 godine njenog života muža i kuće. Nije smjela da ide sama, na primjer, u čaršiju ili u druge kuće kod drugarice. Jedina drugarica i povjerenica joj je bila sestra njenog muža. Nažalost, nedavno je umrla od raka,” prenosi Grondečka.
Nakon smrti sestre njenog muža, Džamila je ostala sama, noseći teret teških dešavanja. Njena djeca su prestala ići u školu zbog siromaštva, što ju je jako pogodilo jer ona sama nikada nije imala priliku za obrazovanje.
“Džamila je ostala sama. Njena djeca su prestala da idu u školu – u oskudnom kućnom budžetu nije bilo mjesta ni za knjige, ni za sveske, ni za olovku. Džamila žali zbog ove činjenice. Ona sama nije išla u školu. Svaka majka bi voljela da joj djeca budu obrazovana,” rekla je novinarka.
Džamila izražava tugu zbog nemogućnosti da svojoj djeci pruži obrazovanje, govoreći kako nikada neće oprostiti svom mužu za ovu situaciju.
“Jako sam tužna što moji ne mogu da idu u školu, ali mi nemamo novca. To je stvar koju nikada neću oprostiti svom mužu,” izjavila je Džamila u intervjuu.
Iako se suočava s mnogim poteškoćama, njena ljubav prema djeci i dalje je neizmjerna, a san o boljoj budućnosti ostaje živ. U emotivnom intervjuu, Džamila je otvorila svoju dušu, dijeleći tugu zbog teškog puta kojim korača, bez prava i perspektive. Njene riječi odražavaju snagu i hrabrost žene koja se bori s izazovima okoline u kojoj živi.
“Gospođa Džamila smatra da žene treba da imaju više slobode, da mogu da idu i slobodno šetaju ulicama, da idu na posao ili da odluče za koga žele da se udaju – ili da barem mogu da odbiju ako je budući zaručnik mnogo stariji od njih. Njen najstariji sin radi kao najamni radnik i radi za najnižu platu. Njihova cijela devetočlana porodica živi od novca koji on zarađuje.”
Džamilina priča je svjedočanstvo o nevjerovatnoj snazi i istrajnosti majke koja se bori za bolji život za svoju djecu, usprkos svim preprekama koje je sudbina postavila pred nju.
