Zamjenica državnog ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, Duška Jurišić, javno je reagovala nakon što su upućene ozbiljne prijetnje potpredsjedniku manjeg bh. entiteta Republike Srpske, Ćamilu Durakoviću, njegovom savjetniku Sudbinu Musiću i široj bošnjačkoj zajednici. Ova reakcija uslijedila je nakon što je osuđeni ratni zločinac Aleksandar Knjeginjić, poznat po kontroverznim aktivnostima, izrekao prijetnje koje su, prema riječima Jurišić, prelazile granice zakonski dozvoljenog ponašanja.
U svojoj izjavi, Jurišić je jasno istakla da od trenutka prijetnji Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, direktno snosi odgovornost za sigurnost i život Durakovića i Musića. Ovaj naglasak na Dodikovu ulogu proizilazi iz činjenice da je Ćamil Duraković zvanično potpredsjednik RS-a, dok je Musić njegov savjetnik, pa stoga sigurnost ovih ličnosti spada u njegovu nadležnost. Pored toga, Duška je podsjetila na aktuelnu političku atmosferu u RS-u, koja dodatno komplikuje sigurnosnu situaciju, naročito zbog najava otcjepljenja entiteta koje dolaze od Dodika.
Jurišić je osudila ponašanje Aleksandra Knjeginjića, koji je, prema njenim riječima, uključio u svoju prijetnju elemente krivičnog djela prema članu 145. Krivičnog zakona BiH, koji se odnosi na izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti. Važno je napomenuti da je Knjeginjić osuđeni ratni zločinac, koji trenutno živi u Prijedoru i poznat je kao jedan od inicijatora peticije za zabranu obilježavanja Dana bijelih traka, simbola otpora i sjećanja na žrtve genocida i ratnih zločina iz proteklog rata.
Situacija postaje još ozbiljnija kada se uzme u obzir da je Sudbin Musić već ranije prijavio Knjeginjića zbog širenja govora mržnje, ali ta prijava do danas nije rezultirala adekvatnom reakcijom policije. Kako je naglasila Jurišić, policijska uprava u Prijedoru nije sačinila ni zapisnik o prijavi niti ju je proslijedila tužilaštvu, što je pokazatelj nedostatka efikasnosti u borbi protiv govora mržnje i ugrožavanja sigurnosti pripadnika manjina.
U kontekstu ovog slučaja, Jurišić je posebno istakla sljedeće bitne elemente:
-
Odgovornost Milorada Dodika za sigurnost potpredsjednika RS i njegovog savjetnika.
-
Neodgovornost policijskih struktura koje nisu reagirale na ranije prijave govora mržnje.
-
Politička klima u RS-u u kojoj su najave otcjepljenja direktno doprinijele povećanju tenzija i ugroženosti manjinskih zajednica.
-
Prisustvo osuđenih ratnih zločinaca u javnom prostoru i njihova sposobnost da neometano šire prijetnje i mržnju.
Jurišić je naglasila kako su u ovom entitetu previše “opasnih budala i ratnih zločinaca koji su spremni nastaviti ono što su započeli 1992. godine”. Ova izjava upućuje na duboku zabrinutost zbog trenutne sigurnosne situacije i činjenicu da prošlost, iako bolna, i dalje ostavlja traga na sadašnje društvene odnose i političku dinamiku.
Ova situacija ne samo da predstavlja ozbiljnu prijetnju pojedincima koji su direktno pogođeni, već i šire društvene tenzije unutar Bosne i Hercegovine. Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje nije samo pravni problem, već i pitanje koje ugrožava temelje mira i suživota u državi. Sa ovom složenom pozadinom, postavlja se pitanje efikasnosti državnih i entitetskih institucija u zaštiti svih građana, naročito onih koji su na pozicijama koje ih izlažu dodatnom riziku.
Na kraju, jasno je da trenutna kriza zahtijeva:
-
Odgovorno djelovanje vlasti RS-a, posebno Milorada Dodika, u pogledu zaštite sigurnosti svih građana.
-
Efikasnu reakciju policije i tužilaštva na prijave govora mržnje i prijetnji.
-
Konsolidaciju pravnog sistema kako bi se spriječilo da ratni zločinci i njihovi sledbenici nastave širiti mržnju i ugrožavati mir.
-
Podizanje svijesti javnosti o opasnostima koje takve prijetnje predstavljaju za stabilnost Bosne i Hercegovine.
Ovakav pristup može pomoći u smanjenju tenzija i očuvanju sigurnosti svih konstitutivnih naroda u zemlji. Duška Jurišić svojim istupom poziva na odgovornost i brzu reakciju institucija kako bi se spriječile dalje opasnosti i osigurao miran suživot u Bosni i Hercegovini.
Važno je naglasiti da ovakve prijetnje i netolerancija ne smiju biti tolerisane u društvu koje teži ka miru i pomirenju. Samo kroz zajednički rad institucija, civilnog društva i građana moguće je izgraditi sigurniju i pravedniju Bosnu i Hercegovinu, u kojoj će svi njeni narodi imati jednaka prava i zaštitu bez straha od nasilja i diskriminacije.
