Tri decenije nakon jednog od najmračnijih trenutaka novije evropske istorije, bivši predsjednik Crne Gore, Milo Đukanović, snažno je podsjetio javnost na važnost kolektivnog pamćenja, suočavanja s prošlošću i poštovanja međunarodnog prava. Njegovo oglašavanje povodom obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na genocid u Srebrenici nije samo emotivni izraz saosjećanja, već i politička poruka – upozorenje da je zanemarivanje pravde plodno tlo za ponavljanje tragedija iz prošlosti.
U svom obraćanju, Đukanović je jasno podvukao da je genocid u Srebrenici, koji je Međunarodni krivični sud označio kao takav, više od lokalne tragedije. Prema njegovim riječima, Srebrenica nije samo bol Bosne i Hercegovine ili regiona Balkana, već i duboka i neizbrisiva rana evropskog kontinenta. Ovim riječima bivši predsjednik širi okvir posmatranja tragedije, pozivajući Evropu da ne zaboravi sopstvenu odgovornost i ulogu u dešavanjima na prostoru bivše Jugoslavije.
Đukanović izražava duboko saosjećanje s porodicama žrtava, ali se ne zaustavlja na simboličkom gestu. On se takođe pridružuje onima koji odlučno osuđuju svaki pokušaj negiranja genocida, ukazujući da takve pojave nisu marginalne i slučajne, već dio šireg političkog i društvenog fenomena.
U nastavku svog obraćanja, on naglašava nekoliko ključnih problema koji i danas ugrožavaju stabilnost regiona:
-
Neodlučnost društava da se otvoreno suoče s prošlošću
-
Izostanak političke volje da se procesuiraju odgovorni za ratne zločine
-
Indolentnost međunarodne zajednice, naročito Evropske unije, prema negiranju zločina i glorifikaciji ratnih zločinaca
-
Sve prisutnije veličanje zločinaca, što predstavlja direktan udar na kulturu sjećanja i pravdu
Đukanović jasno implicira da ovi problemi nisu izolovani incidenti, već sistemski simptomi društava koja još uvijek nisu prošla kroz temeljni proces suočavanja s vlastitim naslijeđem nasilja. On time indirektno kritikuje i političke elite koje, iz pragmatičnih ili ideoloških razloga, izbjegavaju da pokrenu ozbiljne procese tranzicione pravde.
Posebno zabrinjavajući segment njegovog obraćanja odnosi se na ulogu međunarodne zajednice. Đukanović ne štedi riječi kada govori o pasivnosti i nedovoljnom angažmanu međunarodnih institucija, koje bi, po njegovom mišljenju, morale biti čvršće u osudi revizionističkih narativa i jasnije u zahtjevima za odgovornost. Evropska unija, kao ključna politička sila u regionu, često se ponaša kao promatrač, a ne akter koji aktivno doprinosi izgradnji demokratskih i pravno utemeljenih društava.
U svjetlu savremenih političkih previranja i rasta desničarskih i nacionalističkih tendencija, Đukanovićeve riječi dobijaju dodatnu težinu. On podsjeća da nepoštovanje pravde i istine, kao i kršenje međunarodnog prava, nisu samo etički problemi, već realna prijetnja stabilnosti – upozoravajući da se tragični događaji iz devedesetih mogu ponoviti ako se nastavi s ignorisanjem tih principa.
Time Đukanović ne samo da izražava politički stav, već i nudi moralni okvir za razmišljanje o tome gdje se danas nalazi region Zapadnog Balkana. Njegova poruka se može sažeti u nekoliko ključnih principa:
-
Istina o zločinima mora biti javno priznata i zaštićena od svakog oblika revizionizma.
-
Pravda mora biti dosljedna, bez selektivnosti i političkih kalkulacija.
-
Međunarodna zajednica mora aktivno učestvovati u procesu tranzicione pravde.
-
Suočavanje s prošlošću je preduslov stabilne budućnosti – bez toga nema mira ni demokratije.
Njegov govor istovremeno djeluje kao poziv na savjest, upozorenje i apel za odgovornost svih aktera, kako na domaćem, tako i na međunarodnom planu. Posebnu težinu nose riječi da je Srebrenica rana cijele Evrope, jer podsjećaju da nepravda ne poznaje granice i da se zločini protiv čovječnosti tiču svih nas.
Na kraju, Đukanovićeva poruka ima i preventivnu dimenziju – ukazuje da je najveća opasnost u zaboravu. Ako se zločini zaborave, ako se njihovi počinioci slave umjesto da se kazne, tada se stvara ambijent u kojem se istorija može ponoviti. A to je ono što, kako bivši predsjednik jasno poručuje, ne smijemo dozvoliti – ni kao pojedinci, ni kao društva, ni kao dio međunarodne zajednice.
U vremenu kada se politički narativi sve češće zasnivaju na podjelama i povijesnom revizionizmu, ovakve izjave su neophodne podsjetnike na vrijednosti istine, pravde i humanosti – vrijednosti bez kojih ni evropska, ni balkanska budućnost ne mogu biti održive.
