U trenutku kada sve više ljudi u svijetu shvata važnost balansa između poslovnog i privatnog života, Globalni indeks ravnoteže života i rada za 2025. godinu predstavlja izuzetno vrijedan pokazatelj koji jasno ističe prednosti društvenih politika usmjerenih na dobrobit radnika. Ovaj inovativni kompozit izrađen je na osnovu kombinacije faktora, uključujući: zakonski regulirano porodiljsko odsustvo, broj godišnjih odmora, minimalnu platu, dostupnost zdravstvene zaštite, sigurnost na radnom mjestu i opšte zadovoljstvo građana. Index je već po samom uvodu – nastavak logične priče koja ukazuje na to da društvo koje ulaže u svoje radnike upravo postavlja temelje za dugoročnu produktivnost i stabilan razvoj.
Na prvoj traci, sa zapanjujućih 86,9 bodova, nalazi se Novi Zeland, čija politika obrazovanja rada i porodične podrške očito dominira svjetskim standardima. Ovaj kralj ravnoteže pruža minimalnu satnicu od približno 14 eura (16,42 USD), uz čak 32 dana zakonskog godišnjeg odmora i čak 26 sedmica potpune plaćene porodilje. Takve mjere omogućuju radnicima da budu prisutni s porodicom i sebi, a da pritom ne budu ekonomski ugroženi. Takva filantropska socijalna politika često služi kao model drugim državama.
Slijedi Irska, koja dolazi sa vlastitim bogatim paketom socijalnih beneficija. Osim što se izdvaja sa univerzalnim zdravstvenim osiguranjem, ova zemlja svojim radnicima garantuje poštenu minimalnu platu, čime se direktno doprinosi boljem mentalnom zdravlju i sveukupnom zadovoljstvu zaposlenih. Ovaj primjer pokazuje da su podrška zdravstvenom sistemu i jednako tretiranje svih građana ključni faktori za uspješnu ravnotežu.
Posebno su istaknute skandinavske države – Norveška, Danska i Finska. One, kao dokazani lideri socijalne politike, redovno zauzimaju visoka mjesta na svjetskim ljestvicama sreće. Njihov sistem socijalne sigurnosti, koji omogućava opsežne beneficije poput 49 sedmica potpuno plaćenog porodiljskog odsustva u Norveškoj, pokreće lanac koristi – od finansijske stabilnosti preko većeg zadovoljstva zaposlenih, do povećanja ekonomske produktivnosti.
Prema podacima koje prenosi Nova.rs, top deset država koje ostvaruju najbolje rezultate u odnosu između poslovnih obaveza i privatnog života su:
-
Novi Zeland
-
Irska
-
Belgija
-
Njemačka
-
Norveška
-
Danska
-
Kanada
-
Australija
-
Španija
-
Finska
Ove zemlje služe kao primjer dobre prakse, pokazujući da ulaganje u ljude donosi višestruke koristi – od boljeg psihološkog stanja do ekonomskog prosperiteta i razvoja.
U razmatranju ovih rezultata, može se uočiti ključna poruka: ulaganje u socijalne politike više nije samo ideal, već ekonomski imperativ. Države koje ozbiljno pristupaju temama kao što su porodiljski dopust, godišnji odmor, zdravstvena sigurnost i minimalni prihod, ostvaruju stabilniji rast i dugoročnu društvenu sigurnost.
Zaključno, Global Life-Work Balance Index za 2025. godinu jasno pokazuje da su investicije u ravnotežu između poslovnog i privatnog života ulaganja u ljude – i budućnost. Dok inspirativni primjeri modernih državnih politika stoje pred nama, važno je prepoznati da su takve mjere moguće i izvedive i u drugim državama koje teže održivom razvoju i prosperitetu. Balans života i rada nije luksuz, već osnova za funkcionalno i sretnije društvo.
Osim finansijskih i zakonskih beneficija, važno je naglasiti i kulturni aspekt koji doprinosi visokom kvalitetu života u zemljama s vrha ove liste. U državama poput Danske i Finske, postoji duboko ukorijenjen društveni konsenzus o važnosti ličnog vremena, psihološkog blagostanja i radne fleksibilnosti. Nije rijetkost da se poslovne obaveze planiraju tako da ne narušavaju porodične aktivnosti, a zaposlenima se često omogućava rad od kuće, skraćeno radno vrijeme ili fleksibilno radno vrijeme – sve sa ciljem očuvanja ravnoteže i minimiziranja stresa. Upravo ta društvena klima povjerenja i međusobnog uvažavanja između poslodavaca i radnika stvara osnovu za dugoročno zdravije i motivisanije radno okruženje. U tom smislu, kvalitet međuljudskih odnosa na radnom mjestu postaje jednako važan faktor kao i plata ili broj slobodnih dana.
Takođe, vrijedi istaći i geografski i demografski kontekst ovih rezultata. Mnoge od najuspješnijih zemalja s ove liste, poput Kanade i Australije, posjeduju visoko razvijen javni sektor, te vode politiku jednakih mogućnosti i multikulturalne integracije, što dodatno doprinosi osjećaju sigurnosti i pripadnosti kod građana. Zanimljivo je i to da su ove zemlje česta destinacija za doseljavanje, uključujući i velik broj Bošnjaka koji biraju upravo ovakve sredine zbog sigurnosti, socijalne podrške i mogućnosti za dostojanstven život. U tim zajednicama, država ne posmatra građane isključivo kao ekonomsku radnu snagu, već ih tretira kao ljudske resurse koje treba čuvati, razvijati i poštovati. Ovaj koncept predstavlja korijen savremene ideje održivog društva, u kojem je ekonomski napredak neraskidivo povezan s individualnim zadovoljstvom i životnom ravnotežom svakog čovjeka.
U konačnici, sve navedeno ukazuje na to da uspješna državna politika nije ona koja maksimizira radnu efikasnost nauštrb ljudske dobrobiti, već ona koja razumije da su zadovoljni, zdravi i odmorni ljudi – najveći kapital društva.
