Na nedavnom sastanku Vijeća za implementaciju mira (PIC) u Sarajevu, atmosfera je dostigla vrhunac napetosti nakon što su se predstavnici vodećih političkih stranaka u Bosni i Hercegovini suočili s dubokim nesuglasicama o budućnosti zemlje, njenoj evropskoj perspektivi i načinu upravljanja. Ključni momenti su obilježeni direktnim optužbama, političkim neslaganjima i pozivima na odlučnu akciju visokog predstavnika.
Najdramatičniji trenutak zasigurno je izazvao Nebojša Vukanović, poznat po svom oštrom i neuvijenom političkom izražaju. On je direktno optužio Dragana Čovića, lidera HDZ-a, da u sprezi s Miloradom Dodikom aktivno radi na rušenju institucija Bosne i Hercegovine. Ova izjava dodatno je produbila tenzije i stavila u fokus ozbiljnu političku krizu koja potresa zemlju.
Sastanak, kako izvještava sarajevski portal Istraga, okupio je sve važne političke aktere – lidere vladajućih i opozicionih stranaka, koji su u prisustvu međunarodnih predstavnika iznosili svoja viđenja trenutne situacije.
U uvodnom dijelu, Dragan Čović je iznio ozbiljne optužbe na račun bošnjačkih stranaka, tvrdeći da su odgovorne za aktuelnu krizu u zemlji. On je naglasio da Bošnjaci navodno majoriziraju Hrvate izborom dva bošnjačka člana Predsjedništva BiH, čime se, prema njemu, narušava ravnoteža i pravičnost u političkom predstavljanju. Također je pozvao stranke iz takozvane Trojke da hitno usvoje dva važna zakona koji se tiču evropskih integracija, kao i Izborni zakon, koji se već dugo nalazi u centru političkih prepirki.
Na ove izjave brzo su uslijedile reakcije ostalih lidera:
-
Edin Forto, predsjednik Naše stranke, uputio je jasan apel visokom predstavniku Christianu Schmidtu da preuzme aktivniju ulogu u rješavanju krize. “Vaš posao nije završen”, poručio mu je, jasno sugerirajući da međunarodna zajednica ne može ostati po strani dok se politički sistem urušava.
-
Elmedin Konaković, lider Naroda i pravde (NiP), istakao je potrebu za hitnim imenovanjem ministra sigurnosti te imenovanjem pregovaračkog tima za razgovore sa EU. Njegove riječi su odražavale frustraciju zbog institucionalne blokade koja onemogućava funkcionisanje vlasti.
-
Nermin Nikšić, predsjednik SDP-a, pozvao je Evropsku uniju da pruži otvorenu podršku novoj političkoj konstelaciji u kojoj ključnu ulogu ima Trojka iz Republike Srpske, čime je pokušao naglasiti važnost inkluzivnosti i kompromisa u političkom dijalogu.
Sa druge strane, opozicija iz Republike Srpske imala je svoje viđenje situacije:
-
Draško Stanivuković, lider PDP-a, podvukao je da banjalučka Trojka ima puni legitimitet među Srbima u RS-u i da je izložena medijskom linču. Njegova izjava je ukazala na snažan raskorak između vladajuće strukture i opozicije u entitetu RS.
-
Također je naveo da izmjene Izbornog zakona nisu problematične, ali da se pitanje izbora hrvatskog člana Predsjedništva već godinama zanemaruje, a to nije bila prepreka za formiranje vlasti do sada.
-
Milan Miličević, lider SDS-a, bio je još otvoreniji u kritici politike SNSD-a. Izjavio je da Dodik vodi RS u izolaciju i istakao: “Građani Republike Srpske su žrtve režima. Ne poistovjećujte bolesnog autokratu Dodika sa čitavim narodom.”
Konačno, Nebojša Vukanović je svojim nastupom uzdrmao cijelu dvoranu. Jasno i glasno optužio je Čovića da aktivno sarađuje sa Dodikom u podrivanju institucija BiH. Prema njegovim riječima, ova neformalna osovina radi na sistemskoj destrukciji državnog poretka, što ima teške posljedice za budućnost zemlje i njeno međunarodno pozicioniranje.
Razrada događaja pokazuje da unutarbosanski dijalog ostaje duboko podijeljen, a retorika postaje sve oštrija. Uprkos prisustvu međunarodne zajednice, jasno je da mnogi domaći političari ne dijele zajedničku viziju o evropskoj budućnosti, institucionalnoj stabilnosti, ni o načinu rješavanja ključnih problema poput izbornog sistema i etničkog predstavljanja.
U zaključku, situacija u Bosni i Hercegovini se ne može promatrati izolovano od šireg regionalnog i međunarodnog konteksta. Oštre izjave, optužbe za izdaju i političko manevrisanje ukazuju da se zemlja nalazi na ključnoj raskrsnici. Dok neki lideri pozivaju na saradnju i brži napredak ka EU, drugi nastavljaju da koriste podjele kao sredstvo političkog pritiska.
Ukoliko se trenutna dinamika nastavi bez odlučne reakcije međunarodnih faktora i konstruktivne saradnje unutar zemlje, BiH bi mogla dodatno skliznuti u institucionalnu paralizu sa dugoročnim posljedicama. Jasno je da su pred političkim liderima ogromni izazovi, ali i odgovornost da iznađu rješenja koja će očuvati stabilnost, funkcionalnost države i osigurati budućnost za sve njene građane.
