Poruka dr. Cerića: O ljudskosti i antisemitizmu
U savremenom svijetu, gdje se često čuju glasovi koji pozivaju na moralnu odgovornost, dr. Mustafa Cerić, bivši reis-ul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, iznenadio je javnost svojom snažnom reakcijom na nedavne izjave Christian Schmidta, visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, kao i na stavove izraelskog medija Jerusalem Post. Njegova poruka nije samo upozorenje, već i poziv na buđenje savjesti, posebno kada se radi o pitanjima ljudskih prava i historijskim pravima. Ovaj članak će istražiti dubinu ove poruke kroz prizmu historije, savremenih političkih diskursa i etičkih dilema s kojima se suočavamo.
Dr. Cerić je postavio ključno pitanje: Gdje je bila Njemačka 1492. godine, kada je Bosna otvorila svoja vrata Jevrejima progonjenim iz Španije? Ova retorika ne samo da ukazuje na historicizam i moralnu odgovornost, već i na ironiju savremenih političkih diskursa koji često zaboravljaju vlastitu prošlost. Kroz prizmu historije, možemo vidjeti da je Bosna bila mjesto okupljanja različitih kultura i religija, gdje su Jevreji našli utočište od progonstva. U tom kontekstu, Njemačka, kao zemlja koja se danas zauzima za ljudska prava, treba da se prisjeti svoje historije i uloge koju je igrala u progonu i stradanju mnogih naroda, uključujući i Jevreje, posebno tokom holokausta.
U kontekstu aktuelnih zbivanja u Gazi, Cerić je naglasio da nikakav genocid, kakav se trenutno odvija, ne može biti opravdan. Bolnice koje postaju ruševine i izbjeglički kampovi koji se pretvaraju u pepelišta su slike koje ne bi trebale ostati bez odgovora. Ova situacija ne samo da provocira razmišljanja o ljudskoj savjesti i pravdi, već i o moralnoj dužnosti društava da se usprotive takvim zločinima. Primjeri poput toga da se bolnice gađaju dok su u njima civili, kao i svakodnevne patnje koje proživljavaju ljudi u Gazi, postavljaju pitanja o onima koji se usude licemjerno govoriti o ljudskim pravima dok istovremeno ignoriraju patnje drugih. Ova kontradikcija je srž problema i zahtijeva aktivno angažovanje svih nas.
Dr. Cerić nije štedeo ni kritiku prema Jerusalem Post-u, koji se često poziva na borbu protiv terorizma. On je istakao da prije nego što dijele lekcije, trebaju pogledati u vlastito zrcalo i preispitati svoju podršku politikama koje izazivaju patnju i bol. Kontrast između Bosanske historije, gdje nikada nisu izbacivani Jevreji iz sinagoga ili su im uskraćivana prava na osnovu nacije, boje kože ili vjere, i savremenih, često ispolitiziranih narativa, ukazuje na potrebu za dubljim razumijevanjem i empatijom. U mnogim slučajevima, mediji oblikuju percepciju javnosti o sukobima, a često zanemaruju ljudsku dimenziju priča koje izvještavaju. Ovaj nedostatak empatije može voditi do stvaranja predrasuda i mržnje prema određenim grupama.
U svojoj poruci, dr. Cerić je izrazio duboko uvjerenje da Bosna i Hercegovina nikada nije bila utočište mržnje. Nasuprot tome, Bosna je kroz svoju povijest uvijek pružala sigurnost onima koji su bili progonjeni. Njegova izjava o tome da “Hamas nije Bosna” i “Palestina nije Bosna” naglašava potrebu za razlikovanjem između legitimnog otpora i terorizma, kao i važnost prepoznavanja složenosti sukoba u regiji. Ova distinkcija je ključna za razumijevanje kako se sukobi razvijaju i kako se na njih može adekvatno reagirati. Umjesto da se zagleda u jednostavne narative, Cerić poziva na dublje promišljanje o uzrocima konflikata, što zahtijeva otvorenost i spremnost na dijalog.
Ono što se može zaključiti iz Cerićeve poruke jeste poziv na preispitivanje načina na koji se raspravlja o ovim temama. Postavlja se pitanje: Kako se možemo boriti protiv mržnje i istovremeno ne zaboraviti na ljudskost? Pozivajući na šutnju onih koji gaze po ljudskosti, Cerić naglašava da nije dovoljno samo govoriti, već je potrebno i djelovati iz pozicije suosjećanja i razumijevanja. U vrijeme kada se svijet suočava s izazovima poput rata, izbjeglištva i patnje, važno je ostati dosljedan u svojim vrijednostima i načelima. Promocija ljudskih prava ne smije biti selektivna; moramo se boriti za pravdu i dostojanstvo svih ljudi, bez obzira na njihovu etničku ili religijsku pripadnost.
Na kraju, njegova poruka se može shvatiti kao apel za globalnu solidarnost i moralnu odgovornost. U ime ljudskosti, poziva sve da preispitaju vlastite stavove i postupke, te da se bore protiv nepravde, bez obzira na to gdje se ona dešava. U ovom trenutku, kada se čini da je mržnja jača nego ikad, Cerićeve riječi mogu poslužiti kao podsjetnik da je prava snaga u ljubavi i razumijevanju među ljudima. U tom smislu, svaka osoba ima svoju ulogu u izgradnji boljeg svijeta, gdje će se ljudska prava poštovati i gdje će svi imati priliku živjeti u miru i sigurnosti.
