Demir Mahmutćehajić, aktivista za ljudska prava iz Stoca, pokrenuo je nesvakidašnju inicijativu koja nije komercijalnog, već socijalnog karaktera. Ovaj projekat, koji je na početku imao malo podrške i mnogo skeptika, danas se pokazuje kao vrlo uspješan poduhvat u čišćenju grada Stoca od odbačene ambalaže i istovremenom pomaganju lokalnom stanovništvu.

Grupa entuzijasta, predvođena Mahmutćehajićem i njegovom porodicom, imala je viziju da Stolac postane čistiji grad. Željeli su ukloniti plastične boce, staklenke i limenke koje su bile razbacane po puteljcima i drugim javnim površinama. Cilj im je bio da građani prikupljaju i razvrstavaju ovu ambalažu, a zauzvrat bi dobijali hranu, lijekove i gorivo. Ovo je ujedno ekološka i socijalna inicijativa koja se danas pokazuje kao velika inspiracija za druge zajednice.

Projekat je dostigao svoj prvi veliki cilj – otkupili su više od 100.000 komada ambalaže. Ambalaža se prikuplja u Stocu, presuje u Mostaru, a zatim transportuje u Sarajevo, gdje se dalje obrađuje. Transparentnost je ključna za ovu inicijativu, te Mahmutćehajić naglašava da za svaku transakciju postoji račun, a sve je jasno i zabilježeno.

Sistem otkupa funkcioniše tako što se za jednu bocu plaća 20 feninga, ali umjesto novca, građani dobijaju robu – hranu, lijekove i gorivo. Isključeni su samo cigarete i alkohol. Građani donesu ambalažu, dobiju kredit za prodavnicu, kupe što im treba, a Mahmutćehajić sve plaća i osigurava izdavanje fiskalnog računa. Inicijativa je tako dobro organizovana da je do sada podijeljeno 18.000 maraka vrijednosti u robi, što je značajan iznos za Stolac.

Projekat je podržan i od strane dvije studentice, Victorije i Hire, koje su putem platforme Go Fundme prikupljale sredstva. Ovaj socijalni poduhvat nema nikakvog profita niti je komercijalno orijentisan. Mahmutćehajić objašnjava da tona plastike vrijedi oko 300 KM, a u jednoj toni je između 25.000 i 30.000 boca. Cijela ideja se temelji na onome što je reciklomat trebao da postigne, ali s obzirom na to da reciklomati u Mostaru ne funkcionišu, morali su pronaći alternativu.

Sve donacije i prikupljena sredstva se transparentno koriste i sve je dokumentovano fiskalnim računima. Mahmutćehajić prima donacije od prijatelja i poznanika koji imaju povjerenje u njegov rad. Lokalne prodavnice su također uključene, te su svi zaposleni upoznati sa projektom. Cijela zajednica u Stocu je svjesna i podržava ovaj projekat.

Inicijativa je naišla na sve veću podršku, a mnogi ljudi žele pomoći. Neki građani sami uplaćuju sredstva u prodavnici prema ovom projektu. Sve je vidljivo i transparentno, bez velike filozofije ili politike. Mahmutćehajić ističe da je cilj spojiti socijalne potrebe sa ekološkim rješenjima, nešto što sistem trenutno ne podržava u Bosni i Hercegovini. U većini evropskih država postoji sistem otkupa i povrata ambalaže, ali kod nas to još nije regulisano. Ova inicijativa iz Stoca pokazuje da se i bez sistemske podrške može postići mnogo ako postoji volja i organizacija.

hayat