U trenucima kada politički predstavnici SNSD-a pozivaju na srpsko jedinstvo i koriste presudu Sudа Bosne i Hercegovine protiv Milorada Dodika kao povod za jačanje političke koalicije, u Republici Srpskoj se odvija tiha, ali ogromna pljačka građana. Prema riječima advokata Duška Tomića, pred nama je afera koja će, po svom obimu i posljedicama, nadmašiti skandal sa firmom Viaduct.
Glavni fokus ove priče je Ugljevik-Selo, gdje mještani dobijaju ponižavajuće ponude za obeštećenje dok im se imanja i kuće oduzimaju zbog rudarskih radova. Vlasnik rudarskih koncesija, Rašid Serdarov, prema zakonu je vlasnik svega metar ispod površine zemlje, ali to praktično znači da lokalno stanovništvo ostaje bez krova nad glavom, a da ih niko nije ni pitao za mišljenje.
Problemi u selu su višestruki:
-
Uništen put: stanovnici moraju pješačiti kilometrima jer je put razoren rudarskim mašinama.
-
Nestanak vode: bageri su presjekli cjevovode, ostavljajući cijelo selo bez osnovnih uslova za život.
-
Eksploatacija bez pravnog osnova: komisija iz rudnika dolazi na teren bez rješenja o eksproprijaciji, pozivajući se isključivo na odluku Vlade RS.
-
Nedovoljna odšteta: iznosi koji se nude nisu dovoljni ni za kupovinu manjeg stana.
Tomić navodi i apsurdne detalje — primjerice, tokom procjene imovine, radnici rudnika nisu uključili ni životinju za koju se jedan dječak posebno vezao. Na zahtjev advokata, čak i to prase je traženo da se procijeni na 5.000 eura, kao znak poštovanja dječijih prava.
Situacija u Ugljeviku nije samo pitanje lokalne infrastrukture, nego i ozbiljne političke pozadine. Rudarski radovi izazvali su odrone i klizišta, prekinuvši promet između sela i centra opštine. Mještani svjedoče da je ovo direktna posljedica odluka vlasti Republike Srpske, koja je kompaniji Comsar dala potpuni pristup resursima bez adekvatne zaštite lokalnog stanovništva.
Ovo, prema riječima stanovnika, vodi ne samo gubitku uglja i radnih mjesta, nego i potpunom gašenju života u ovom kraju.
Afera ima i širu dimenziju, jer su u nju uključene političke ličnosti i bivši funkcioneri. Navodi se da je bivši ministar unutrašnjih poslova RS Radislav Jovičić povezan sa Comsar Energy u Banjaluci. Podsjeća se i na ranije sporne javne nabavke iz 2014. godine, kada je RiTE Ugljevik za određeni građevinski projekat izabrao skupljeg ponuđača, što je izazvalo krivične prijave.
Problemi nisu ograničeni samo na Ugljevik-Selo. U susjednom Banj-Brdu stanovnici se suočavaju s još većim apsurdom — iako područje obiluje izvorima vode, lokalne kuće su popucale od prekomjernog crpljenja, a mještani nemaju pitku vodu.
Vlada RS je u aprilu isplatila prvu tranšu od 58,6 miliona maraka kompaniji Comsar sa Kipra za preuzimanje koncesije na površinskom kopu Ugljevik – Istok 2. Iako Serdarov nije ispunio nijednu od dogovorenih obaveza, tražio je čak 300 miliona KM za otkup firme. Druga tranša je, prema nezvaničnim izvorima, navodno isplaćena fizičkom licu, a ne kompaniji.
Prema Tomićevim riječima, sve ovo pokazuje duboku nebrigu vlasti prema sopstvenom narodu:
-
Resursi su predati strancima.
-
Građani su svedeni na status smetnje.
-
Oštećenja se nadoknađuju simboličnim iznosima.
“Ako Serdarovu pripada sve metar ispod zemlje, šta je iznad? Ljude tretiraju kao prašinu”, zaključuje Tomić, dodajući da će se finansijska šteta ovog slučaja mjeriti u ciframa većim od afere Viaduct.
Ova priča nije samo o ekonomiji i korupciji, već i o nestanku čitavih zajednica koje su decenijama živjele od zemlje, vode i međusobne solidarnosti. Ako se ovakva praksa nastavi, upozorava Tomić, neće nestati samo Ugljevik — nestat će i povjerenje naroda u bilo kakvu pravdu i zaštitu.
