Projekat Solarne elektrane Trebinje 1, godinama najavljivan kao strateški iskorak Republike Srpske u oblast obnovljive energije, postao je predmet ozbiljnih sumnji i kritika. U središtu pažnje nalazi se saradnja između vlasti Republike Srpske i Mađarske, predvođena Miloradom Dodikom i Viktorom Orbanom, koji su ovaj projekat često isticali kao primjer međunarodne energetske saradnje. Međutim, ono što je trebalo biti model transparentne investicije, sada se pretvara u potencijalnu finansijsku klopku za građane.
Razrada:
Problemi su postali očiti kada se saznalo da se mađarska kompanija Lugos Rinuvbls, koja je ranije imala 70% vlasništva u preduzeću zaduženom za gradnju elektrane, povukla iz projekta. Na njeno mjesto došla je druga mađarska firma, Majer NRG, čije poslovanje izaziva ozbiljne sumnje. Firma navodno nema zaposlenih, bilježi minimalne ili nikakve prihode i osnovana je tek mjesec dana prije preuzimanja koncesije. Ono što dodatno uznemirava javnost jeste činjenica da su vlasnici ove firme dvije mlade osobe, stare 18 i 20 godina, te dvije firme bez značajnog kapitala.
Istraživačko novinarstvo, u saradnji sa Transparensi BiH i kolegama iz Mađarske, otkrilo je da se sjedište firme nalazi u stambenoj zgradi u Budimpešti, što dodatno dovodi u pitanje njenu ozbiljnost i kapacitete. Činjenica da je kompanija ušla u posao vrijedan preko 100 miliona KM, bez ikakvog ranijeg iskustva ili javne reference, alarmirala je stručnu i političku javnost.
Tok događaja otkriva niz kontradiktornosti. Elektroprivreda Republike Srpske bila je prvi nosilac koncesije, ali je zbog finansijskih poteškoća preduzeće djelimično privatizovano i predato stranom partneru. Ni tada nije bilo pomaka, a sada se otvara prostor za nove pravne komplikacije i potencijalne arbitražne sporove, što bi građanima moglo donijeti nove milionske gubitke.
Posebno je zabrinjavajuće što je Vlada Republike Srpske, bez javne rasprave i transparentne procjene, odobrena promjena vlasničke strukture, čime je nepoznata firma iz Mađarske stekla kontrolu nad velikim infrastrukturnim projektom. Na pitanja novinara o kriterijumima po kojima je ova firma proglašena pouzdanim partnerom, nadležna ministarstva nisu dala odgovore.
Politička opozicija, naročito u Trebinju, otvoreno sumnja u namjere i sposobnosti investitora. Prema riječima Milice Radovanović, odbornice SDS-a, projekt je od samog početka bio problematičan: „Prvo je obećano da će elektrana do 2022. biti na mreži i donositi prihode, uključujući 500.000 KM za budžet Trebinja. Od toga ništa nije ostvareno.“
Ekonomisti upozoravaju da postoji realna mogućnost da je sve samo paravan za izvlačenje budžetskih sredstava ili zakulisne dogovore koji ne služe interesima građana. Mirjana Orašanin, ekonomski stručnjak, naglašava da se može raditi o klasičnom modelu u kojem se započinje grandiozni projekt, potpisuju štetni ugovori, a zatim država, u ovom slučaju Republika Srpska, snosi posljedice kroz sudske sporove i finansijske kompenzacije.
Lista ključnih problema koji su se javili tokom realizacije projekta uključuje:
-
Promjena investitora bez dokazane stručnosti i finansijske stabilnosti;
-
Odsustvo transparentnosti u procesu dodjele koncesije;
-
Nedostatak odgovora od strane nadležnih institucija;
-
Zastoj u realizaciji projekta i kašnjenje isporuke struje više od tri godine;
-
Potencijalni međunarodni pravni sporovi zbog sumnjivih ugovora.
Posebnu zabrinutost izaziva mogućnost da će građani biti oni koji će, posredno ili neposredno, platiti sve promašaje, greške i potencijalne zloupotrebe koje proizlaze iz ovog projekta.
Zaključak:
Projekt Solarne elektrane Trebinje 1, koji je trebao simbolizirati energetski napredak i ekonomsko povezivanje sa partnerima iz inostranstva, sada prijeti da postane primjer korupcije, netransparentnosti i lošeg upravljanja javnim resursima. Umjesto da se proizvodi čista energija, generišu se duboke sumnje i politički pritisci, dok građani ostaju uskraćeni za obećane koristi. Ostaje otvoreno pitanje – da li će se iz ove krize izvući pouke, ili ćemo biti svjedoci još jednog slučaja gdje se interesi pojedinaca stavljaju ispred javnog dobra.
