Nakon što mu je Sud Bosne i Hercegovine izrekao zatvorsku kaznu od godinu dana, a Centralna izborna komisija oduzela mandat predsjednika Republike Srpske, Milorad Dodik ponovo je zapao u otvoreni sukob s državnim institucijama. U svojim javnim istupima, on je istakao da se iza ovih mjera krije, kako je rekao, „obračun muslimana i kršćana“, time dodatno produbljujući podjele u političkom i društvenom prostoru BiH. Njegova reakcija prati najavu organizacije referenduma, koje bi trebale potvrditi njegov politički legitimitet i zaštititi položaj entiteta Republika Srpska (RS).
Dodik smatra da je Republika Srpska već duže vrijeme na meti političkih protivnika, te je odlučno odbacio odluku o svojoj smjeni. Kao odgovor, zatražio je od poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske da pokrenu inicijativu za raspisivanje referenduma na kojem bi građani odlučili treba li on ostati na čelu entiteta. Ova mjera, prema njegovim riječima, ima za cilj da pokaže stvarnu podršku naroda RS njegovom vođstvu.
Planovi ne staju na tome — ukoliko dobije podršku na prvom referendumu, Dodik namjerava organizirati dodatno glasanje koje bi se odnosilo na budući status Republike Srpske i njen odnos sa institucijama u Sarajevu. Ovim potezima želi poslati jasnu poruku o svom stavu i namjerama vezanim za autonomiju i položaj RS-a u Bosni i Hercegovini.
U jednom od svojih oštrijih nastupa, Dodik je u jutarnjem programu javnog servisa RTRS poručio da će Republika Srpska ili “dovoljno odmaknuti od Sarajeva, ili će jednostavno nestati”. On je uvjeren da građani entiteta imaju volju da ga brane, što je pokušao dodatno potvrditi najavom referenduma.
Pored političkih najava, Dodik je u svojim izjavama krenuo i u kritiku istorijskih ličnosti i savremenih aktera. Posebno je prozvao Josipa Broza Tita, kritikujući njegovu odluku o priznanju muslimana kao nacije u bivšoj Jugoslaviji. Ova izjava dodatno je podgrijala tenzije jer je tematizirala osjetljive identitetske teme u regiji. Također, glavni tužilac Milanko Kajganić bio je meta njegovih uvreda, kao i sutkinja Senka Uzunović, kojoj je zamjerio nacionalnost, što ukazuje na oštru retoriku koja ne bira sredstva u obračunu s protivnicima.
Kritike su bile usmjerene i prema međunarodnim akterima. Evropska unija je opisana kao “problem” zbog insistiranja na poštivanju sudskih odluka u BiH, što se u Dodikovim riječima smatra pritiskom i neprimjerenim miješanjem u unutrašnje stvari zemlje. Takođe je iznio optužbe na račun Njemačke, za koju tvrdi da sprovodi militarizaciju pod izgovorom odbrane od Rusije, što dodatno reflektira njegove stavove o geopolitičkim prilikama i međunarodnim odnosima.
Da rezimiramo, ključni momenti i stavovi iz ovog sukoba mogu se predstaviti u nekoliko tačaka:
-
Dodikova zatvorska kazna i gubitak mandata: Pokrenuli su novu rundu sukoba sa državnim institucijama.
-
Obračun “muslimana i kršćana”: Interpretacija sukoba u BiH kroz prizmu vjerskih i nacionalnih podjela.
-
Najava referenduma: Pokušaj da se potvrdi politički legitimitet i zaštiti položaj RS-a.
-
Oštre kritike na račun Josipa Broza Tita i međunarodnih sudija: Izraz dubokih podjela i otpora prema zvaničnim institucijama.
-
Negativan stav prema EU i Njemačkoj: Sumnja u dobre namjere i kritika međunarodne politike prema BiH.
U konačnici, Dodikov govor i postupci dodatno pojačavaju već postojeće podjele u Bosni i Hercegovini, ali i unutar samog srpskog entiteta. Njegove poruke su usmjerene kako prema domaćoj, tako i prema međunarodnoj publici, gdje jasno ističe stavove koji izazivaju kontraverzu, ali i potvrđuju njegovu odlučnost da ne odustaje od politike nezavisnosti RS-a i vlastite uloge u njoj.
Ovakav pristup ostavlja otvoreno pitanje o budućem razvoju političke situacije u Bosni i Hercegovini, posebno kada su u pitanju odnosi između entiteta i državnih institucija, te međunarodne zajednice. Dodikova retorika i planovi mogli bi dodatno zaoštriti odnose i stvoriti nove izazove u pokušajima stabilizacije i pomirenja unutar zemlje.
