Predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, izrazio je svoje nezadovoljstvo prema Christianu Schmidtu, navodnom visokom predstavniku za Bosnu i Hercegovinu, ističući da Schmidt nema legitimitet da donosi odluke koje se odnose na Republiku Srpsku, a pogotovo ne na njen obrazovni sistem. Dodik je jasno rekao da Schmidt nepoželjno i nezakonito boravi u Bosni i Hercegovini, te da njegovo prisustvo i djelovanje nisu prihvatljivi za Republiku Srpsku.
Dodik je posebno istakao kako se međunarodna zajednica često pozicionirala na stranu Bošnjaka, ali je naglasio da to nije razlog za sukob sa Schmidtom. On smatra da je Schmidt lažni visoki predstavnik, i da Republika Srpska nikada neće priznati njegov autoritet, bez obzira na njegove izjave ili poteze. Schmidt, prema Dodikovim riječima, pokušava da prikaže neutralnost govoreći ono što, kako Dodik tvrdi, međunarodna zajednica misli, ali ne iznosi zbog političke korektnosti i geopolitičkih okolnosti. Međutim, to ne mijenja stav Republike Srpske prema njemu.
Dodik dalje naglašava apsurdnost situacije u kojoj se nalaze, rekavši da je van svake pameti da jedna zemlja može prihvatiti nekoga ko “ušetava” u nju uz pomoć strane sile, poput Amerike, i pritom obezvrjeđuje rad njenih institucija. Za njega, ovakvo ponašanje je potpuno neprihvatljivo. Ipak, u cijelom tom haosu, kako on kaže, može se naći nešto pozitivno. Bošnjaci, prema njegovom mišljenju, počinju da shvataju da se više ne mogu oslanjati na međunarodnu zajednicu. Ovo shvatanje, prema Dodiku, vodi ka mogućnosti boljeg suživota unutar Bosne i Hercegovine, ali samo pod uvjetom da tri konstitutivna naroda zajedno kreiraju bolje uslove.
On dalje tvrdi da dogovor između tri konstitutivna naroda predstavlja osnovu za svaki napredak Bosne i Hercegovine. Ako ne bude postojala volja za konstruktivnim rješenjima, Republika Srpska će, kako Dodik kaže, nastaviti da objašnjava partnerima u vlasti zašto je mirno razdruživanje u interesu svih.
U sklopu svoje izjave, Dodik se osvrnuo i na Aliju Izetbegovića, kojeg je nazvao zlikovcem, optužujući ga za politiku koja je rezultirala velikim stradanjima tokom rata. Dodik tvrdi da je međunarodna zajednica bila svjesna ovih činjenica, te da su se protiv Izetbegovića vodili procesi za ratne zločine. Međutim, smrt Izetbegovića je prekinula te procese, koji bi, prema Dodiku, zasigurno rezultirali presudom protiv njega. Ova izjava jasno stavlja u prvi plan Dodikovo stajalište da je politika koju je vodio Izetbegović bila pogubna, te da njegovi sljedbenici danas vode sličnu politiku, koja koči napredak Bosne i Hercegovine.
Dodik također ukazuje na to da je za srpski narod nemoguće i neprihvatljivo živjeti zajedno sa onima koji promoviraju takvu politiku. On naglašava da za takve političke strukture nema mjesta u Evropi, te da upravo zbog njih dolazi do konstantnih blokada napretka. Svaki put kada Republika Srpska napravi korak naprijed, ti politički akteri, prema njegovim riječima, vraćaju ih nekoliko koraka unazad.
Ovaj Dodikov stav predstavlja kontinuitet njegove retorike o potrebi za mirnim razdruživanjem i jasno pokazuje da, bez promjena u političkom kursu drugih konstitutivnih naroda, Dodik ne vidi mogućnost za dugoročni mir i stabilnost unutar Bosne i Hercegovine. Prema njemu, jedino uz zajednički dogovor tri naroda može doći do poboljšanja situacije. Ukoliko taj dogovor ne bude postignut, Dodik vjeruje da će Republika Srpska morati nastaviti putem kojim ide, iako on nije preferiran, već nužan iz njihove perspektive.
Zaključujući svoje izjave, Dodik ponovo ukazuje na međunarodne sile koje su, prema njemu, često bile naklonjene Bošnjacima, ali ističe da je taj period, čini se, blizu kraja. Bošnjaci su sve bliže spoznaji da sami moraju preuzeti odgovornost za kreiranje boljih uvjeta, a ne se oslanjati na međunarodnu zajednicu.
Dodik je također istaknuo važnost suvereniteta i prava naroda u Bosni i Hercegovini da sami donose odluke o svojoj budućnosti, bez nametanja rješenja izvana. On smatra da su mnogi problemi u zemlji nastali upravo zbog prekomjernog utjecaja međunarodne zajednice koja, prema njegovom mišljenju, nije uvijek djelovala u interesu svih naroda, već je često favorizirala jednu stranu. Upozorava da takva praksa samo produbljuje podjele i otežava izgradnju međusobnog povjerenja među narodima. Prema Dodiku, rješenje se može postići samo kroz otvoren dijalog i međusobno poštovanje tri konstitutivna naroda, bez vanjskih pritisaka koji nameću svoje agende. Na kraju, on naglašava da se mir i stabilnost mogu osigurati jedino ako se svi relevantni akteri u Bosni i Hercegovini uključe u proces izgradnje zajedničke budućnosti, zasnovane na dogovoru i poštivanju suvereniteta svakog naroda.
