Finansijska i energetska situacija u Republici Srpskoj trenutno prolazi kroz izazovno razdoblje, posebno kada je riječ o poslovanju Elektroprivrede Republike Srpske (ERS). Iako se trenutno nalazi u fazi stabilnog novčanog toka, kako navodi generalni direktor Luka Petrović, protekli mjeseci su pokazali koliko je energetski sistem ranjiv na spoljne faktore, posebno one prirodne.
Prema riječima Petrovića, najveći izazovi u 2025. godini proistekli su iz nepovoljnih hidroloških uslova, ali i tehničkih problema u termoelektranama, što je uzrokovalo direktne i posredne finansijske gubitke. U julu ove godine, RS je bila prinuđena da uvozi električnu energiju, i to zbog činjenice da je Termoelektrana Gacko još uvijek bila u fazi remonta. Planirano je da se ova termoelektrana vrati na mrežu u narednih sedam do osam dana, što bi, prema očekivanjima, omogućilo prelazak ERS-a iz pozicije uvoznika u izvoznika električne energije.
Problem s kojim se ERS suočava nije samo tehničke prirode, već seže dublje, u sferu prirodnih uslova koji direktno utiču na proizvodnju električne energije iz hidroelektrana. Tokom posljednjih 19 mjeseci, samo jedan mjesec – mart 2025. – bio je iznad očekivanih hidroloških parametara. Ostalih 18 mjeseci bilježe se kao hidrološki ispodprosječni, što znači da je proizvodnja iz hidroelektrana bila znatno smanjena.
Ova situacija je dovela do nužnosti da se električna energija kupuje iz inostranstva, pri čemu su cijene bile znatno više od onih po kojima ERS prodaje energiju domaćim potrošačima – kako privredi, tako i građanima.
Posebno kritičan period bio je između novembra 2024. i februara 2025., kada je Termoelektrana Ugljevik bila van funkcije punih dva mjeseca. To je izazvalo ozbiljne poremećaje u bilansima i prisililo ERS da pribjegne kreditnim zaduženjima kako bi ispunio obaveze prema stranim dobavljačima električne energije.
Ključni problemi koji su dodatno pogoršali situaciju mogu se svrstati u nekoliko kategorija:
-
Nepovoljni klimatski uslovi, sa sušnim razdobljima koja su ograničila kapacitete hidroelektrana.
-
Remonti i tehnički zastoji u ključnim termoelektranama, poput Gacka i Ugljevika.
-
Zavisnost od uvoza energije, koja je u ovakvim trenucima postala neophodna i skupa.
-
Kreditna zaduženja kao privremeno rješenje, koje ne može dugoročno stabilizovati sektor.
Petrović je, uprkos ovim izazovima, izrazio umjereni optimizam. Prema njegovim riječima, ERS je uspjela reprogramirati određene obaveze i sada se nalazi u fazi finansijske stabilnosti. Ipak, ističe da će 2025. ostati upamćena kao hidrološki najnepovoljnija godina u posljednjoj deceniji.
Dodatni izazovi očekuju se i u nadolazećem periodu, jer će Hidroelektrane na Trebišnjici biti izvan pogona tokom septembra i oktobra zbog kapitalnog remonta u Dubrovniku i Grančarevu. Ovaj privremeni gubitak važnog energetskog resursa ERS planira nadoknaditi internim balansiranjem sistema, ali uspjeh tog plana će zavisiti od jesenjih hidroloških prilika.
U kontekstu svih ovih okolnosti, postavlja se niz pitanja:
-
Da li je energetska strategija Republike Srpske dovoljno robusna da izdrži višemjesečne vanredne situacije?
-
Koliko se dugoročno može oslanjati na hidroenergetske izvore u svjetlu klimatskih promjena?
-
Da li su rezerve i planovi za iznenadne prekide u termoelektranama adekvatno razrađeni?
Na osnovu trenutne situacije, može se zaključiti da energetski sektor u RS-u stoji na osjetljivoj ravnoteži između prirodnih resursa i tehničkih kapaciteta. Iako ERS trenutno održava likvidnost i stabilnost novčanih tokova, sistem kao cjelina mora preispitati svoje oslonce i planirati efikasnije upravljanje kriznim situacijama.
Generalni direktor Petrović poručuje da se s optimizmom gleda prema jeseni, u nadi da će prirodni uslovi konačno okrenuti u korist proizvodnje. Međutim, jasno je da se bez dugoročnih strukturnih promjena i veće fleksibilnosti u energetskom miksu, slične krize mogu ponoviti i u narednim godinama. Potrebno je više od pukog balansiranja – potrebna je strateška vizija koja uključuje i obnovljive izvore, modernizaciju mreže, kao i veći stepen domaće energetske nezavisnosti.
Na kraju, jasno je da trenutna situacija u energetskom sektoru Republike Srpske predstavlja ozbiljan signal da su potrebne temeljne promjene u načinu planiranja, investiranja i upravljanja proizvodnim kapacitetima. Oslanjanje na zastarjele termoelektrane i klimatski nepredvidive hidroelektrane više nije održivo rješenje. Ulaganje u diverzifikaciju izvora energije, uključujući obnovljive izvore poput solarne i vjetroenergije, te uspostavljanje boljih mehanizama za krizno upravljanje i energetske rezerve, mora postati prioritet državne politike. Samo kroz strateški pristup i dugoročne investicije moguće je osigurati energetsku stabilnost i nezavisnost, kako bi se izbjegla ponovna zavisnost od skupog uvoza i vanrednih kreditnih aranžmana.
