Prijedlog zakona o državnoj imovini: Politika i implikacije u Bosni i Hercegovini
U Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, grupa bošnjačkih poslanika je uputila prijedlog zakona o državnoj imovini koji ima potencijal da značajno promijeni način upravljanja javnim dobrima u zemlji. Ovim zakonom se predviđa da sva javna dobra i imovina budu uknjiženi kao vlasništvo Bosne i Hercegovine, s mogućnošću da država tu imovinu ustupa entitetima i lokalnim zajednicama za korištenje. Ovaj prijedlog nije naišao na podršku svuda, te je izazvao brojne političke reakcije, posebno iz Republike Srpske, gdje su se političke stranke snažno usprotivile ovakvom rješenju.
Različite političke stranke u Republici Srpskoj, naročito Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), reagovale su snažno na ovaj prijedlog. Naime, stranka se boji da bi ovim zakonom došlo do centralizacije vlasti i povećanja kontrole nad resursima koji bi mogli biti od koristi zajednicama u RS-u. Otvorila su se pitanja u vezi s mogućom ulogom SNSD-a, ali i odnosima s međunarodnom zajednicom. U središtu rasprave nalazi se i mogućnost da visoki predstavnik Christian Schmidt donese odluku koja bi mogla dodatno zakomplicirati situaciju. Schmidtov mandat, koji je već bio predmet kontroverzi, dodatno pojačava tenzije među političkim akterima, a strahovi od mogućih nametanja zakona ili odluka koji bi se mogli smatrati neprihvatljivim za RS su sve prisutniji.
U ovom kontekstu, ističu se stavovi stručnjaka poput profesora prava Mlađena Mandića, koji smatra da je trenutna situacija rezultat dugogodišnje politike SNSD-a koja je, kako tvrdi, bila neozbiljna i štetna. Mandić ističe da umjesto pravovremenog i stručnog rješavanja pitanja državne imovine, vlast u Republici Srpskoj je odugovlačila kako bi se otvorio put za “pljačku prirodnih resursa”. Osvrnuvši se na prethodne afere u koje je bila uključena vlast, poput afera Serdarov i Ugljevik, ukazuje na nedostatak sistemske zaštite javnih dobara. Na primjer, afera u vezi sa privatizacijom zemljišta u Ugljeviku pokazuje kako su interesi pojedinaca često preuzeli primat nad zakonodavnim procesima i zaštitom javnih resursa.
Darko Babalj, zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, ističe da vlast u Republici Srpskoj javno kritikuje odluke Ustavnog suda i visokog predstavnika, ali ih u stvarnosti poštuje. Kao primjer navodi slučaj kupovine zemljišta na Jahorini, gdje je kupac bio onemogućen da stupi u posjed zbog poštivanja ranije donijete zabrane o raspolaganju državnom imovinom. Ova situacija potcrtava kompleksnost i izazove s kojima se suočava politika upravljanja državnom imovinom u BiH. U ovom slučaju, pitanje zemljišta na Jahorini, koje bi moglo postati atraktivna destinacija za turizam, dodatno komplicira pregovore o privrednom razvoju, jer se prirodni resursi smatraju ključnim za budućnost zemlje.
Upravo u tom kontekstu, zanimljivo je primijetiti da su raniji potezi SNSD-a, poput povlačenja članova iz Komisije za podjelu državne imovine, doprinijeli dodatnoj napetosti. Mandić je predložio model po kojem bi država zadržala samo onu imovinu koja je neophodna za funkcionisanje zajedničkih institucija, dok bi ostatak bio raspoređen entitetima i lokalnim zajednicama. Ovaj model, smatra on, nije odgovarao SNSD-u, koji očigledno ima drugačije interese. Umjesto toga, SNSD favorizuje model koji bi im omogućio da zadrže kontrolu nad ključnim resursima, čime bi se dodatno osnažila njihova politička moć.
Kao što se rasprava nastavlja, postavlja se pitanje kako će se predstavnici SNSD-a postaviti kada prijedlog zakona dođe na dnevni red. Da li će ga podržati, odbiti, ili ponuditi vlastiti model? Babalj izražava bojazan da bi mogao postojati politički dogovor između vlasti RS-a i visokog predstavnika, gdje bi Schmidt mogao nametnuti zakon o državnoj imovini, dok bi SNSD reagovao isključivo putem medijske retorike. Ova situacija dodatno komplikuje političku klimu u zemlji, jer se čini da se interesi građana često stavljaju u drugi plan. Potrebno je napomenuti da bi donošenje ovog zakona moglo otvoriti brojne pravne i etičke dileme, posebno u kontekstu prava na imovinu i prava građana na transparentnost u upravljanju javnim resursima.
Kritičari, uključujući Mandića, upozoravaju na to da su interesi Republike Srpske žrtvovani zarad političke koristi pojedinaca unutar vlasti. Oni se boje da bi mogući manevri SNSD-a u cilju održavanja vlasti mogli ugroziti budućnost javnih preduzeća i imovine, navodeći probleme vezane za rudnik i termoelektranu Ugljevik, kao i arbitražu u slučaju vjetroparka Trusina. Ukoliko se ne reaguje adekvatno, građani bi mogli snositi teške finansijske posljedice, potencijalno u visini stotina miliona maraka. U tom smislu, važno je da građani budu aktivno uključeni u proces donošenja odluka i da se osigura transparentnost kako bi se zaštitili njihovi interesi.
