Izjava predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika, izazvala je niz reakcija u javnosti, a povod su bili najavljeni sastanci pojedinih političkih predstavnika iz Bosne i Hercegovine s predstavnicima Ureda visokog predstavnika (OHR). Dodik je, reagirajući na odluku opozicionih stranaka iz RS da prisustvuju tom susretu, uputio niz oštrih poruka kako njima, tako i međunarodnoj zajednici, optužujući ih za djelovanje na štetu Republike Srpske i narušavanje suvereniteta njenog političkog subjektiviteta.
Prema Dodikovim riječima, opozicija iz RS odlaskom na sastanak u OHR zapravo daje legitimitet međunarodnim akterima koji, kako on tvrdi, djeluju protiv interesa entiteta. Ističe da je čin odlaska opozicije u OHR politička izdaja, te dodaje da opozicione stranke pokušavaju taj čin opravdati tvrdnjama da se bore za interese Republike Srpske, dok ih on vidi kao obične poslušnike stranih uticaja.
Kao ključne tačke svoje optužbe, Dodik navodi:
-
Opozicija je poklekla pred sugestijama stranaca, jer želi da izbjegne politički kolaps.
-
OHR kontinuirano krši Dejtonski mirovni sporazum, i umjesto neutralne uloge, postaje politički akter.
-
Christian Schmidt, kojeg mnogi akteri na međunarodnoj sceni priznaju kao visokog predstavnika, nije legitiman iz ugla Republike Srpske.
-
Strani uticaji remete unutrašnji balans BiH, djelujući kroz mehanizme koji nisu demokratski ni ravnotežni.
Govoreći iz Gradiške, nakon unutarstranačke konferencije SNSD-a, gdje je Zoran Adžić reizabran za predsjednika Gradskog odbora, Dodik je naglasio da je politika visokih predstavnika od početka usmjerena protiv RS. U njegovoj viziji, OHR je instanca koja ne poštuje „slovo Dejtona“, već koristi svoju poziciju za sprovođenje političkih projekata, često po volji određenih zapadnih centara moći.
U komentaru na poziciju opozicionih političara iz RS, Dodik postavlja retoričko pitanje: „Ako danas idete u OHR, a lani ste tvrdili da ne priznajete Schmidta – kada ste lagali, tada ili sada?“ Ovom izjavom želi ukazati na, kako kaže, neprincipijelnost i političku fleksibilnost opozicije, koju on vidi kao opasnu i štetnu po stabilnost entiteta.
U istom obraćanju, Dodik je još jednom potvrdio svoj stav nepriznavanja Christiana Schmidta, te podsjetio da je zbog toga bio izložen pritiscima, progonima i međunarodnim sankcijama. On tvrdi da je ostao dosljedan jer smatra da su „ponos i karakter osnovne vrijednosti političkog djelovanja“.
U skladu s tim, poručuje da Republika Srpska raspolaže političkim sredstvima i mehanizmima koji će se aktivirati ukoliko se, kako kaže, nastavi djelovanje međunarodnih aktera u pravcu koji je štetan za entitet. Dodik otvoreno navodi da RS neće prihvatiti Bosnu i Hercegovinu kakvu „oni“ prave, konkretizujući to kao BiH oblikovanu uz stalne strane intervencije i političke inicijative bošnjačke strane, koje on opisuje kao “logiku kazne i osvete“.
U njegovoj viziji, jedina prihvatljiva BiH je ona koja se temelji isključivo na originalnom tekstu Dejtonskog mirovnog sporazuma, bez nadogradnji i interpretacija koje dolaze od međunarodnih zvaničnika. On traži, kako kaže, povratak na „slovo Dejtona“, a ne na praksu koju su visoki predstavnici razvili tokom posljednjih decenija.
U završnici svog obraćanja, Dodik dodatno pojačava poruku, navodeći da Republika Srpska neće pristajati na poniženja, i da će nastaviti političku borbu za očuvanje svoje autonomije unutar dejtonske strukture BiH. Prema njemu, sve što izlazi iz tog okvira nije prihvatljivo i RS će se svim raspoloživim sredstvima suprotstaviti takvim pokušajima.
Ova poruka nije samo usmjerena ka opoziciji i međunarodnim institucijama, već i kao podsjetnik domaćoj javnosti da aktuelna vlast u RS neće odstupiti od svog kursa. Iako su poruke bile žestoke, jasno je da Dodik i dalje politički djeluje unutar institucionalnog okvira, ali sa sve snažnijim otporom prema međunarodnim faktorima i njihovom učešću u unutrašnjem političkom životu BiH.
Zaključno, trenutna dinamika između institucija RS, OHR-a i domaćih političkih subjekata iz različitih dijelova BiH pokazuje sve dublje podjele, ne samo po etničkim i političkim linijama, već i po pitanju legitimiteta i uloge međunarodne zajednice. Dodikovo obraćanje simbolično označava njegovu beskompromisnu borbu za ono što smatra temeljem političkog dostojanstva RS, pri čemu ne isključuje korištenje svih mogućih sredstava unutar političkog sistema.
