U posljednjim izjavama, Milorad Dodik, bivši predsjednik entiteta Republika Srpska (RS) i aktuelna politička figura na domaćoj i regionalnoj sceni, ponovo je privukao pažnju javnosti svojim stavovima o budućnosti ovog entiteta. Ovaj put, u razgovoru za ruski servis BBC-a, Dodik je naglasio da će pokušati ubijediti ruskog predsjednika Vladimira Putina da podrži ideju o referendumu kojim bi se RS odvojila od Bosne i Hercegovine. Iako je svjestan da je stav Kremlja do sada bio u skladu sa Daytonskim sporazumom i očuvanjem teritorijalnog integriteta BiH, Dodik smatra da se okolnosti mijenjaju i da bi došlo vrijeme da se o tom pitanju ponovo razgovara.
U svojoj poruci Dodik naglašava da je referendum legitiman instrument demokratskog izražavanja narodne volje te da srpski narod ima pravo da na taj način iskaže svoje mišljenje o najvažnijim političkim pitanjima.
Dodikova poruka nosi nekoliko ključnih elemenata:
-
Pokušaj lobiranja kod Putina – Dodik je otvoreno rekao da ne zna hoće li uspjeti, ali je istakao da će svakako pokušati razgovarati s ruskim predsjednikom o podršci referendumu.
-
Referendum kao civilizacijsko pravo – On smatra da je pravo na referendum jedno od osnovnih dostignuća savremenih društava i da ono pripada i srpskom narodu u BiH.
-
Odbacivanje državnih institucija BiH – Dodik tvrdi da bi eventualno nepriznavanje rezultata referenduma od strane državnih vlasti ili visokog predstavnika Christiana Schmidta značilo nepoštivanje volje naroda, što bi, kako kaže, otvorilo prostor za kreiranje novih političkih procesa i agendi.
-
Kritika BiH kao države – On Bosnu i Hercegovinu opisuje kao besmislenu, nemoguću i nedovršenu državu, opterećenu pritiscima i manipulacijama međunarodne zajednice.
-
Vizija nasljeđa – Dodik ističe da želi da ga historija pamti po tri stvari: ekonomski razvijenoj RS, očuvanju kulturno-vjerskog identiteta srpskog naroda i nezavisnoj Republici Srpskoj.
U nastavku razgovora, Dodik je detaljno elaborirao svoje stavove. Podsjetio je da je Putin u ranijim susretima uvijek insistirao na Daytonskom mirovnom sporazumu, koji je 1995. godine postavio okvir za postojanje Bosne i Hercegovine kao zajedničke države sa dva entiteta. Međutim, prema Dodikovim riječima, situacija se u međuvremenu znatno promijenila, kako u regionu tako i u globalnim političkim odnosima. Zbog toga on smatra da je došlo vrijeme da se ruska pozicija razmotri na nov način.
Ono što Dodik naglašava jeste da će eventualno ignorisanje rezultata referenduma od strane vlasti u Sarajevu ili međunarodne zajednice imati suprotne efekte od onih koje bi oni željeli. Kako kaže, to bi srpskom narodu poslužilo kao dodatni argument za stvaranje novih političkih procesa i mobilizaciju građana oko ideje nezavisnosti. Prema njegovom tumačenju, ako narod u RS-u osjeti da njegova volja ne znači ništa u okviru BiH, prirodno je da će se postaviti pitanje smisla postojanja u takvoj zajednici.
Jedna od najsnažnijih Dodikovih poruka u ovom intervjuu jeste njegova definicija Bosne i Hercegovine. On je vidi kao konstrukciju nastalu silom međunarodne zajednice, opterećenu prisilnim odlukama, podmetanjima i prevarama. Po njegovom mišljenju, ovakva država ne zaslužuje da opstane, jer ne funkcioniše na demokratskim osnovama niti poštuje osnovna prava konstitutivnih naroda.
Govoreći o ličnom političkom nasljeđu, Dodik jasno poručuje da mu je cilj da Republika Srpska bude:
-
ekonomski snažna i razvijena,
-
duhovno i kulturno očuvana kroz tradiciju i vjeru srpskog naroda,
-
nezavisna država, što bi za njega predstavljalo krunu političke karijere.
U tom smislu, on ne krije da svoj politički angažman vidi kao borbu za ostvarenje tih ciljeva, bez obzira na međunarodne pritiske ili unutrašnja neslaganja.
Kada se sagleda šira slika, Dodikova retorika i dalje se kreće unutar već poznatog narativa – kritika BiH kao nefunkcionalne države, isticanje prava RS-a na samoopredjeljenje i traženje podrške od Rusije. Ipak, novina u njegovom istupu je otvoreno priznanje nesigurnosti u pogledu toga da li će Putin uopće promijeniti svoj stav. To pokazuje da je Dodik svjestan ograničenja svojih političkih mogućnosti, ali i spreman da rizikuje i nastavi pritisak u smjeru koji smatra korisnim za svoj narod.
U zaključku se može reći da Dodik, iako svjestan otpora međunarodne zajednice i pravnog okvira BiH, nastavlja sa strategijom traženja međunarodne podrške za referendum i potencijalnu nezavisnost RS-a. Njegova poruka je jasna: ako se volja naroda u RS-u ne poštuje, to će biti osnova za nove političke procese i eventualno udaljavanje od BiH. On Bosnu i Hercegovinu vidi kao neprirodan i nepravedan okvir, dok RS zamišlja kao samostalnu državu koja je ekonomski jaka i duhovno stabilna.
Bez obzira na to hoće li uspjeti ubijediti Putina ili ne, jasno je da Dodik ovim potezom želi ojačati svoju političku poziciju kod birača u RS-u i ostaviti utisak lidera koji se bori za nezavisnost, identitet i budućnost srpskog naroda.
