Posjećivanje turbeta i dovišta kod Bošnjaka postalo je naročito popularno tokom i nakon rata. Ova praksa često uključuje elemente legendi i mitova, kao što su narodi u nevolji, dobri insani (pobožni ljudi, često sufijski šejhovi), nesretne djevojke, četrdesetodnevni ibadeti (molitve ili dove), nakon kojih se desi čudo koje otklanja nevolje. Jedno od poznatih dovišta je Dobre vode u blizini seoceta Zarudina kod Foče, koje posjećuje veliki broj Bošnjaka u sezoni proljeće-ljeto.
Tradicionalni Ibadeti i Praznovjerja
Posjećivanje Dobre vode povezano je sa legendom o dva šejha, Muratu i njegovom sinu Saliha, koji su molitvama za kišu izazvali izvor vode u sušnom periodu. Danas, posjetioci vjeruju da voda sa ovog izvora liječi bolesti, te je koriste za piće, kupanje i masiranje bolnih dijelova tijela.
Vjerski Stavovi o Posjećivanju Svetih Mjesta
Islamski učenjaci ističu da putovanje radi ibadeta treba biti usmjereno samo prema tri džamije: El-Mesdžidul-haram u Meki, Poslanikova džamija u Medini i Mesdžidul-aksa u Jerusalimu (Sahihul-Buhari). Ibn Tejmijje navodi da muslimanima nije propisano posebno posjećivanje mjesta za obavljanje ibadeta, osim džamija i mjesta vezanih za hadž, kao što su Arefat, Muzdelifa i Mina. Također, ne postoji nijedno drugo mjesto koje treba posjećivati radi ibadeta, zikra ili dove, osim džamija i mjesta vezanih za hadž.
Širk i Praznovjerje
Vjerovanje da određena voda ima čudotvorna svojstva bez pouzdanih dokaza smatra se opasnim zastranjivanjem u vjeri. Ako se vjeruje da voda sama po sebi ima svetost koja liječi, to je veliki širk koji izvodi iz vjere. Ako se vjeruje da je voda dobila svoja svojstva od Allaha zbog dove šejhova, to je također zastranjivanje i veliki grijeh. Svaka korist i šteta dolazi samo Allahovom voljom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na opasnost praznovjerja, upoređujući takva vjerovanja sa praksama prethodnih nevjerničkih naroda (Sunenut-Tirmizi, 2180).
Novotarije u Vjeri
Svaki ibadet koji nije propisan Kur’anom i sunnetom smatra se novotarijom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Čuvajte se novih stvari u vjeri, jer je svaka novina u vjeri novotarija, a svaka novotarija je zabluda.“ (Sunenut-Trimizi, Sunen Ebi Davud). Dodavanje ili oduzimanje bilo čega u vezi sa vjerom smatra se skrnavljenjem savršene Allahove vjere (el-Maide, 3).
Povijesni Kontekst i Tradicionalni Običaji
Mnogi historičari vjeruju da su mjesta kao što su bosanskohercegovačka dovišta, u vrijeme prije islama, bila obredna mjesta Dobrih Bošnjana. Često su povezana sa kršćanskim kalendarom i svecima, što ukazuje na miješanje preislamskih običaja sa islamskim praksama. Posjećivanje ovih mjesta radi ibadeta i vjerovanje u njihovu čudotvornost nije potkrijepljeno vjerskim tekstovima i smatra se novotarijom.
Zaključak
Posjećivanje dovišta poput Dobre vode predstavlja mješavinu vjerskih i kulturnih običaja koji nisu u skladu sa islamskim učenjima. Važno je razlikovati vjerovanja i prakse koje su zasnovane na Kur’anu i sunnetu od onih koje su rezultat narodnih legendi i praznovjerja. Slijeđenje ispravnih vjerskih učenja pomaže očuvanju čiste vjere i sprječava zastranjivanje u praznovjerje i novotarije.
