Kroz svoje mladalačke godine, moj život bio je ispunjen avanturama s djevojkama, a taj način života me uopće nije zabrinjavao. Bio sam svjestan svog reputacije ženskaroša, ali to me nije sprječavalo u mom ponašanju. Nekim djevojkama nije smetalo što sam bio poznat po svojoj razuzdanosti, vjerovatno zato što su i one imale slične namjere kao i ja. Međutim, mnoge sam povrijedio, napuštajući ih čim bih ostvario ono što sam želio. U to vrijeme, malo sam mario za njihove osjećaje, misleći samo na sebe.
Odrastao sam u bošnjačkoj porodici koja nije imala mnogo veze s vjerom. Moj stariji brat bio je poznat po svojim ljubavnim avanturama, a kao dječak često sam slušao njegove priče o osvajanjima. S vremenom, i ja sam počeo slijediti njegov primjer, smatrajući da je poštovanje među muškarcima zavisilo o tome koliko djevojaka možeš osvojiti. Već u osnovnoj školi započeo sam prve kontakte s djevojkama, a u srednjoj školi imao sam prvi intimni odnos s djevojkom starijom od mene. Ovaj događaj samo je pojačao moju želju da što više djevojaka “osvojim”, sve s ciljem zadovoljenja svojih strasti i produženja spiska djevojaka s kojima sam bio. Nažalost, imao sam stvarni spisak s imenima tih djevojaka.
Moja opsesija izgledom postala je centralni dio mog života. Vježbao sam, pazio na frizuru, kupovao novu odjeću – sve samo da bih privukao što više djevojaka. S prijateljima sam provodio noći po diskotekama, koncertima i zabavama, tražeći nove prilike za osvajanje. Nakon srednje škole, ovaj način života se nastavio – djevojka za djevojkom, ali nijedna veza nije trajala dugo. Često sam imao paralelne veze, a djevojke nisu znale jedna za drugu. Bio sam usmjeren na zadovoljavanje vlastitih želja, ne brinući o osjećajima drugih. Djevojke su bile samo sredstvo za ostvarivanje mojih strasti, i nisam se ustručavao da lažem kako bih dobio ono što želim.
S vremenom, počeo sam osjećati prazninu u duši, unatoč svim užicima koje sam iskusio. Noći su mi bile ispunjene nemirom, ali nisam previše obraćao pažnju na to, fokusirajući se na zabave i provode. Kako su moji prijatelji počeli osnivati porodice, osjećao sam se sve više usamljeno. Iako sam razmišljao o braku, nisam mogao naći osobu s kojom bih se mogao povezati na dubljem nivou. Burni život prepun djevojaka ostavio je posljedice na moju sposobnost da volim.
Moja duša je postajala sve praznija, a jedne prilike, iscrpljen i bez životne radosti, posjetio sam sestru u drugom gradu. Ona i njen suprug su se u međuvremenu okrenuli vjeri, a sestra je nosila hidžab. Pozvali su me da im se pridružim na predavanju u džamiji. Isprva sam oklijevao, ali iz poštovanja prema njima, odlučio sam otići. U džamiji, dok sam slušao predavanje, osjetio sam neobjašnjiv mir u duši, nešto što nikada prije nisam doživio.
Nakon povratka kući, sestra mi je poklonila islamske knjige i predavanja na kasetama, koje sam počeo slušati i čitati. Sve više sam razmišljao o svom životu, o protraćenom vremenu. Pokušao sam naći smirenje u džamiji, osjećajući se sve manjim pri svakom ulasku. S vremenom sam se počeo sve više zanimati za islam, i to me vodilo ka potpunom zaokretu u životu. Iako sam se borio sa svojim starim navikama, ljubav prema islamu je prevagnula. Uz Allahovu pomoć, uspio sam se odmaknuti od svog prijašnjeg života i pronaći smisao u vjeri.
