Uzvišeni Allah kaže: “A oni među vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru – njihova djela biće poništena i na ovome i na onome svijetu, i oni će stanovnici Džehennema biti, u njemu će vječno ostati” (El-Bekare, 217).
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Buharija od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhu, kaže: “Ko promijeni vjeru, ubijte ga.”
Nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da je obaveza (vadžib) kazniti smrću onoga ko otpadne od islama, nakon što se pred kadijom potvrdi njegovo otpadništvo i on odbije da učini tevbu (pokajanje) u slučajevima gdje se tevba prihvata.
Otpadništvo (riddet) od vjere podrazumijeva da musliman napusti islam prihvatajući neku drugu vjeru ili izgovarajući riječi koje jasno upućuju na kufr (nevjerstvo) ili čini djela koja ukazuju na nevjerstvo.
Da bi neko bio smatran otpadnikom, potrebno je da ta osoba bude punoljetna, psihički zdrava i da nije prisiljena na djelo kufra. Postoji podijeljeno mišljenje među učenjacima o tome da li maloljetne i pijane osobe mogu postati otpadnici, ali su složni da lud osoba ne može postati musliman izgovaranjem šehadeta, niti može postati otpadnik ako čini djela koja izvode iz vjere. Također, osoba koja je prisiljena na riječi ili djela kufra ne izlazi iz vjere.
Stvari koje izvode iz vjere mogu se podijeliti u četiri kategorije:
- Otpadništvo zbog uvjerenja: To uključuje vjerovanje u postojanje sudruga Allahu, da Allah ima dijete, da Kur’an nije Allahova objava, da meleki ili džini ne postoje, da je svijet vječan, da nema Dženneta i Džehennema, ili da Sudnji dan neće doći. Također, negiranje temeljnih obaveza islama, poput namaza, posta, zekata i hadždža, ili smatranje haram (zabranjenih) stvari halal (dozvoljenim), kao što su alkohol, kamata, zinaluk, svinjetina, itd., također predstavlja kufr.
- Otpadništvo zbog riječi: Ovdje spada psovanje ili vrijeđanje Allaha, svejedno radilo se to u šali, zbilji ili s ciljem ismijavanja. Učenjaci se slažu da osoba koja to čini automatski izlazi iz islama. Također, vrijeđanje ili psovanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili drugih vjerovjesnika, smatra se otpadništvom od vjere. Optuživanje Aiše, radijallahu anha, za zinaluk također vodi izlasku iz islama, zbog negiranja jasnih ajeta koji potvrđuju njenu čestitost.
- Otpadništvo zbog djela: Ovdje se ubraja bacanje Mushafa na nečisto mjesto, činjenje sedžde kipu, Suncu, Mjesecu, kaburu, drvetu, ili kamenu, pravljenje sihra, i slično. Svi ovi postupci jasno ukazuju na nevjerovanje.
- Otpadništvo zbog ostavljanja djela: Ko ostavi namaz negirajući njegovu obavezu, ili negira obaveznost posta Ramazana, zekata i hadždža, smatran je otpadnikom od vjere. Ako musliman ostavlja namaz iz ljenosti ili nemarnosti, učenjaci su podijeljeni:
- Prvo mišljenje: Ovakva osoba je otpadnik i treba biti kažnjena smrću ako odbije da učini tevbu.
- Drugo mišljenje: Ostavljač namaza nije nevjernik, ali treba biti kažnjen ako odbije da klanja.
- Treće mišljenje: Ovakva osoba čini veliki grijeh i treba biti zatvorena dok ne počne klanjati.
Tekfir (proglašavanje nevjernikom): Postoje dvije vrste tekfira:
- Tekfir ‘am (opći tekfir): Ovo podrazumijeva pojašnjavanje koja djela, riječi ili uvjerenja izvode iz vjere, s ciljem poučavanja i upozoravanja. Ovim se mogu baviti svi oni koji se bave davom i poučavanjem islama.
- Tekfir mu’ajjen (pojedinačni tekfir): Ova vrsta tekfira se odnosi na proglašavanje pojedinca nevjernikom zbog specifičnog djela ili uvjerenja. Time se bave samo kadije i učenjaci koji su kvalifikovani za to, jer je potrebno ispuniti određene šartove i otkloniti prepreke prije donošenja takve presude.
