Čaj i hljeb – posljednji obrok djetinjstva u Gazi
U jednoj improviziranoj učionici, koja već godinu dana služi kao dom, Um Kamal Ubeid brižno hrani svog jednogodišnjeg unuka Kareema. U rukama drži činiju s onim što je ostalo – komadićima hljeba natopljenim u čaj. To više nije tradicionalno sirotinjsko jelo, već simbol borbe za goli opstanak u opkoljenoj Gazi.
Za jednogodišnje dijete, najvažnija faza rasta i razvoja, ova vrsta ishrane nije samo nedovoljna – već i potencijalno štetna. Kareemu je potrebno mlijeko obogaćeno vitaminima, proteini iz mesa, hranjive supstance iz povrća i voća. Umjesto toga, njegov svijet se danas svodi na čaj i hljeb. “Znamo da čaj nije dobar za dijete ove dobi, ali kada plače od gladi, ne možete samo stajati i gledati. Morate učiniti ono što je jedino preostalo – pokušati ga održati na životu”, govori kroz suze njegova baka.
Nakon mjeseci izraelske opsade, Gaza je ostala bez osnovnih namirnica – nema više riže, nema žitarica, konzervirane hrane. Granice su zatvorene, a ulazak humanitarne pomoći gotovo potpuno onemogućen. Od 2. marta, izraelske snage su uvele potpunu blokadu, potpuno prekinuvši dotok hrane, lijekova, vode i goriva.
Istovremeno, izraelski vojnici redovno pucaju na palestinske ribare i poljoprivrednike koji pokušavaju doći do preostalih izvora hrane. Na meti su i civili – među njima i djeca, koja najviše trpe u ovoj katastrofi. UN i brojne međunarodne organizacije upozoravaju da je Gaza upala u stanje potpune gladi, koje već odnosi živote, posebno među najranjivijima.
Kareemov otac, Kamal Ubeid, sjeća se da je još kao dijete tokom prve velike blokade 2008–2009. godine jeo isto jelo. “Majka nam je tada pravila hljeb s čajem kada nije bilo ničega. Sada, 15 godina kasnije, istorija se ponavlja. Ista glad, isto jelo – samo su djeca druga”, kaže on.
Za mnoge porodice u Gazi, čaj nije samo napitak. On je postao zamjena za obrok, utjeha u očaju, simbol nade u beznađu. “Skuhamo ga i do osam puta dnevno. Kad nestane hrane i vode, ostane čaj. Pijemo ga kada smo gladni, kada smo uplašeni, kada više ne znamo šta dalje”, kaže Um Kamal.
Danas, dok svijet gleda, djeca poput Kareema žive bez ikakve sigurnosti, bez hrane, bez lijekova, bez budućnosti. A njihovi roditelji i djedovi i dalje se bore da im daju barem zalogaj hljeba i gutljaj čaja – jer drugo im nije ostalo prenosi hayat
