Desilo se jedne prilike na Zapadu. Čovjek hoće da ide na bajram. Kaže mu šef naravno i da mu slobodno.
Eto i drugog kaže:”I ja bi.”
Kaže: “Ti ne možeš.”
Kaže: “On musliman, ja musliman. Zašto on može, a ja ne mogu?”
Kaže: “Znaš zašto on može, a ti ne možeš? Zato što on stalno uzima onaj karton tamo i ide pod one stepenice i klanja. A ja tebe nikad nisam vidio da ti klanjaš.”
(dr Safet Kuduzović)
Jedne prilike na Zapadu, došlo je vrijeme Bajrama, pa je jedan radnik zamolio svog šefa da mu odobri slobodan dan kako bi mogao prisustvovati Bajramu. Šef mu je bez problema dao slobodno, rekavši: “Naravno, možeš ići.”
U tom trenutku, drugi radnik koji je također bio musliman, vidjevši to, rekao je: “I ja bih želio slobodan dan za Bajram.” Međutim, šef mu je odgovorio: “Ti ne možeš.”
Radnik je bio zbunjen i upitao: “Zašto on može, a ja ne mogu? Obojica smo muslimani.”
Šef mu je tada objasnio: “Znaš zašto on može, a ti ne možeš? Zato što ga stalno vidim kako uzima onaj karton, ide pod stepenice i klanja svoje namaze. A tebe nikad nisam vidio da klanjaš.”
Ova priča, koju je ispričao dr. Safet Kuduzović, podsjeća nas na važnost dosljednosti u vjeri i praksama koje pokazujemo u svakodnevnom životu. Nije dovoljno samo deklarisati se kao vjernik; treba i živjeti svoju vjeru, jer djela govore mnogo više od riječi. Šef u priči jasno je prepoznao razliku između jednog radnika koji redovno prakticira svoju vjeru i drugog koji to nije pokazivao. Ovaj primjer nas uči koliko je važno biti postojan i dosljedan u svom vjerovanju, jer naša djela i ponašanje su ogledalo naše vjere i ono što drugi vide.
