U svom novom političkom komentaru, Nebojša Vukanović, lider pokreta “Za pravdu i red”, javno se obrušio na aktuelne političke tokove u Bosni i Hercegovini, posebno ističući ulogu Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH, i Borjane Krišto, predsjedavajuće Savjeta ministara. Njegova izjava dolazi u trenutku rastućih tenzija i krize političkog povjerenja unutar institucija BiH, a posebno se osvrće na ulogu Republike Srpske i njenog rukovodstva u destabilizaciji situacije. Vukanović je jasan – neće ćutati dok se njegovi politički protivnici ponašaju nepravedno i licemjerno.
U uvodnom dijelu svog obraćanja, Vukanović snažno kritikuje pozive rukovodstva Republike Srpske na takozvani “novi dogovor”. Smatra da su ti zahtjevi neozbiljni, čak opasni, jer dolaze od strane onih koji svojim ponašanjem već godinama blokiraju funkcionisanje institucija, podižu tenzije i guraju zemlju u političku nestabilnost. On posebno upozorava na moguće posljedice slične francusko-njemačkom planu za Kosovo, koji je, kako tvrdi, samo pogoršao položaj Srba. Prema njegovim riječima, ono što Dodik i saradnici pokušavaju da postignu – navodnim novim pregovorima i “raspakivanjem Dejtona” – nije ništa drugo nego hazarderski potez koji može imati ozbiljne posljedice za Republiku Srpsku i srpski narod u cijelosti.
U daljoj razradi stavova, Vukanović se posebno osvrće na Dragana Čovića, kojeg opisuje kao “Dodikovog pobratima”. Kritika na račun Čovića se odnosi na njegove izjave u medijima – naročito u intervjuu za agenciju FENA – gdje je tvrdio da ne postoji potreba za imenovanjem novog ministra bezbjednosti jer, prema njemu, taj resor “normalno funkcioniše”. Vukanović ukazuje na očiglednu nepravednu raspodjelu ministarskih pozicija u Savjetu ministara BiH, gdje Hrvati trenutno imaju četiri ministarstva i mjesto predsjedavajućeg, dok Srbi imaju svega dva resora.
Na ovom primjeru, Vukanović ističe licemjernost u priči o konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda, jer HDZ ne samo da ne poštuje ustavne principe, već aktivno radi protiv srpskih interesa. Upozorava da se takvo ponašanje mora nazvati pravim imenom i da se ne može očekivati da srpski predstavnici “mirno gutaju” ovakvu nepravdu bez ikakvog odgovora.
U tom kontekstu, Vukanović pravi jasnu distinkciju između HDZ-a BiH i hrvatskog naroda u BiH. On podsjeća da već godinama otvoreno kritikuje sistem u kojem Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva, i u tome je dosljedan. Međutim, ističe da trenutni politički savez Dodik–Čović predstavlja direktan napad na opoziciju i sve koji se ne slažu sa njihovom politikom. Dodaje da je jasno da njih dvojica, kao politički partneri, rade sinhronizovano protiv onih koji žele reforme i drugačiji put za BiH.
U nastavku, osvrće se i na kontinuirane napade iz HDZ-ovih redova – kako od strane medija, tako i analitičara i zvaničnika – koji ga, kako kaže, targetiraju jer ne pristaje da bude pasivan pred njihovim opstrukcijama. Poručuje da će nastaviti uzvraćati udarce, političkim sredstvima, sve dok HDZ, ali i svi ostali akteri koji se ponašaju neodgovorno, ne promijene kurs.
Ključne tačke njegovog govora mogu se sažeti kroz sljedeće stavke:
-
Pozivi na “novi dogovor” predstavljaju opasnu igru koja vodi u destabilizaciju.
-
Francusko-njemački model za Kosovo je upozorenje kako pogrešni politički eksperimenti mogu pogoršati položaj naroda.
-
Ministarske pozicije u Savjetu ministara raspodijeljene su nepošteno, čime se ugrožava princip jednakopravnosti.
-
HDZ koristi institucije za sopstvene ciljeve, kršeći zakone i ustavne norme.
-
Političko savezništvo Dodik–Čović djeluje protiv opozicije i narušava demokratske procese.
Na kraju, Vukanović jasno poručuje da Borjana Krišto i Dragan Čović moraju biti svjesni političkih posljedica koje će snositi ako nastave s praksom podrške nasilničkom i nedemokratskom ponašanju Milorada Dodika. Njihova podrška, smatra on, predstavlja direktan udar na pravnu državu i evropske vrijednosti na koje se Čović, paradoksalno, često poziva. Poručuje da će se, bez obzira na sve napade, nastaviti boriti protiv političke nepravde i ne dozvoliti da se glas opozicije uguši u moru režimskih manipulacija.
U cjelokupnom obraćanju, Vukanović koristi oštar, ali argumentovan ton, pokazujući spremnost da uđe u direktan sukob sa najmoćnijim akterima političke scene u BiH. Za njega je politička borba pitanje principa, a ne trenutne koristi, i u tom duhu nastavlja da gradi narativ otpora prema, kako kaže, korumpiranoj i autokratskoj vlasti.
