Pitanje:
Esselamu alejkum. Zanima me da li se šije mogu smatrati muslimanima u bilo kojem slučaju? Svaki put kad pokušam pronaći odgovor, nailazim na različita mišljenja. Neki tvrde da su šije muslimani jer pomažu Palestincima, koji su suniti, i zbog toga ih svrstavaju među muslimane. Drugi, pak, smatraju da šije nisu muslimani jer ne poštuju ashabe Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Iskreno, zbunjen sam i želim čuti jasan odgovor na ovo pitanje.
Odgovor:
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.
Ako pod šijama misliš na rafidije, odnosno na isna ‘ašerijje, koji vjeruju u dvanaest imama i koji su danas najzastupljeniji u Iranu, tada je odgovor sljedeći:
Među učenjacima Ehlu sunneta vlada jedinstveno mišljenje da su rafidije novotari i da su zalutali sa pravog puta. Ipak, postoji razlika u mišljenju među učenjacima oko toga da li rafidije treba smatrati nevjernicima ili ne. Ova rasprava vodi ka tri osnovna stava.
Prvo mišljenje: Prema ovom stavu, koji zastupa određena skupina učenjaka, rafidije se u osnovi smatraju nevjernicima. Među ovim učenjacima su imami kao što su Malik, Ahmed, Buharija, Ibn Hazm, kao i mnogi drugi.
Drugo mišljenje: Prema ovom mišljenju, rafidije se smatraju zabludjelom sektom koja se formalno pripisuje islamu. Međutim, ako neko od njih pokaže djela koja su u suprotnosti s islamskim vjerovanjem, poput tvrdnje da je Kur’an iskrivljen, da je Aiša, radijallahu anha, počinila zinaluk, ili ako upućuje dove imamima, takva osoba se smatra nevjernikom.
Treće mišljenje: Ovaj stav pravi razliku između učenjaka rafidija i njihovih običnih sljedbenika. Učenjaci rafidija se smatraju nevjernicima, dok se običnim sljedbenicima formalno priznaje islam. Na ova dva stava se zadržala većina učenjaka.
Evo nekoliko primjera stavova učenjaka:
– Imam Malik je, kako se bilježi u djelu “El-Hallal”, na pitanje šta misli o onome ko psuje ashabe, odgovorio da takva osoba nema udjela u islamu. Ibn Kesir je u svom Tefsiru također zaključio da su rafidije nevjernici, jer mrze ashabe, a ko mrzi ashabe, prema Kur’anu, smatra se nevjernikom.
– Imam Ahmed u svojoj knjizi “Es-Sunne” kaže da se rafidije odriču ashaba, psuju ih, vrijeđaju i proglašavaju nevjernicima, osim četvorice ashaba: Alije, Ammara, Mikdada i Selmana, radijallahu anhum. Prema njemu, rafidije nemaju ništa zajedničko sa islamom.
– Imam Buharija u svom djelu “Halku ef’alil-ibad” izjednačava klanjanje iza rafidija s klanjanjem iza židova ili kršćana. Smatra da se rafidijama ne naziva selam, ne posjećuju se, ne stupaju u brak s njima i ne jedu njihovu hranu.
Na kraju, šejh Abdullah Džibrin, savremeni učenjak, iznosi mišljenje da se zekat ne smije davati rafidijama jer su, prema njegovom mišljenju, nevjernici zbog četiri glavna razloga: sumnje u Kur’an, odbacivanja sunneta, tekfirenja sunita i jasnog širka prema Aliji i njegovim potomcima. On zaključuje da je zekat dat rafidiji haram i da onaj ko to učini mora ponovno izdvojiti zekat za svoj imetak, jer nije ispunio emanet koji mu je povjeren.
Na osnovu svega navedenog, pitanje da li se šije mogu smatrati muslimanima ima različite odgovore među učenjacima, ali je jasno da većina njih izražava ozbiljnu sumnju u vjerovanje rafidija i njihove postupke, pa ih stoga mnogi smatraju nevjernicima.
