Stav vjere prema nošenju zara, odnosno nikaba, na licu varira među islamskim učenjacima, a osnova tog pitanja leži u razumijevanju pojma stidnih mjesta kod žene. Prema jednom hadisu, koji neki učenjaci smatraju slabim, žena ima deset stidnih mjesta, a kada se uda, muž pokriva jedno, dok ih smrt sve pokriva. U drugoj verziji ovog hadisa, također slaboj, spominje se da žena ima dva zastora – muž i grob.
Bez obzira na autentičnost ovog hadisa, on implicira da je žena podložna iskušenjima i da muž treba biti zaštitnik njene čednosti. U vjerodostojnom hadisu, Poslanik Muhammed, s.a.v.s., rekao je: “Nisam nakon sebe ostavio štetnije iskušenje za muškarce od žena.”
Što se tiče zara ili nikaba, to je pokrivač za lice, dok hidžab podrazumijeva pokrivanje stidnih mjesta žene. Riječ hidžab može značiti zastiranje nečega tako da se ono ne nazire, a Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: “A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora” (El-Ahzab, 53).
Nikab ili zar je poznat od davnina, posebno među arapskim plemićima. Pitanje je da li je nošenje nikaba obavezno. Islamski učenjaci su se razišli u mišljenjima o pokazivanju ženskog lica pred strancima i o tome da li je lice stidno mjesto. Hanefijski pravnici smatraju da žena može otkriti lice i šake, ali je muškarcima zabranjeno gledati u ta mjesta sa strašću. Malikijski pravnici imaju različite stavove – neki nalažu obavezu pokrivanja lica i šaka, dok drugi smatraju da to nije obavezno, ali muškarci moraju oboriti pogled. Većina šafijskih pravnika drži da žena nije obavezna pokrivati lice i šake, ali preporučuju zastiranje. Hanbelijski pravnici smatraju da je pokrivanje lica i šaka obavezno.
Razlike u mišljenjima među učenjacima nastaju zbog različitih interpretacija ajeta iz sura En-Nur i El-Ahzab. Hanefijski pravnici dopuštaju otkrivanje lica i šaka, ali uz zabranu gledanja sa strašću. Malikijski pravnici su podijeljeni – neki insistiraju na pokrivanju lica i šaka, dok drugi to preporučuju, zavisno o ljepoti žene. Šafijski pravnici uglavnom dopuštaju otkrivanje lica i šaka, ali podržavaju pokrivanje. Hanbelijski pravnici strogo zahtijevaju pokrivanje lica i šaka.
Predmet razilaženja među učenjacima je situacija kada je lice prirodno, bez ukrasa koji bi mogli privući pažnju, ili kada lice nije toliko lijepo da zavodi onoga ko gleda. Ako je lice prirodno i neprivlačno, nije obavezno pokrivanje. Međutim, ako je lice ukrašeno ili privlačno, tada se preporučuje ili nalaže pokrivanje kako bi se muškarci zaštitili od iskušenja, a žena od zlostavljanja.
Ova razilaženja ukazuju na fleksibilnost i različite kulturne kontekste u kojima se islamska pravila primjenjuju, a konačna odluka zavisi od specifičnih okolnosti i društvenih normi.
