Prošle sedmice sam kradom ušao u kafić da uzmem pizzu koju sam prethodno naručio telefonom. Zapravo je trebalo da uđem u kafić, naručim pizzu, a potom da je preuzmem. Vraćajući se s akšama, pun stida, izvinio sam se džematliji što moram tu ući i spomenuo sam razlog. Njemu to, čini mi se, nije ni najmanje smetalo.
Može neko reći: “Šta te ima biti stid ući u kafić i uzeti pizzu?”
Vidite, nije to samo “kafić”, već je to kafić u kojem se poslužuju alkoholna pića. Da se vjernik nalazi na takvom mjestu, nije u redu. Čak sam vidio da vjernici s djecom dolaze na takva mjesta, sasvim normalno s njima sjede dok se na stolu pored pije alkoholno piće!
Braćo moja dobra, neki od vas su shvatili da nema nikakve smetnje jesti u restoranu u kojem se poslužuje alkoholno piće. Jer, ako je hrana dozvoljena, dozvoljeno ju je i jesti. Međutim, nije pitanje je li dozvoljeno jesti dozvoljenu hranu, već je pitanje da li je dozvoljeno sjediti na mjestu gdje se služi ono što je strogo zabranjeno, kao što je alkohol.
Vidite, u jednom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
“Ko vjeruje u Allaha i u Onaj svijet, neka ne sjeda za sofru na kojoj se poslužuje vino.” (Sunen Tirmizi, hasen)
Kad ne bismo znali za ovaj hadis, mislim da svi znamo za hadis u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
“Kada neko od vas vidi loše djelo, neka ga promijeni rukom. Ako to ne može, neka ga promijeni jezikom. Ako ni to ne može, neka ga prezire srcem – a to je najslabiji iman.” (Sahih Muslim)
Šta u ovom slučaju znači prezirati srcem? To znači, kako su rekli učenjaci, da čovjek ne boravi na tom mjestu. Zato, iako je hrana dozvoljena, osim u nuždi, vjernik ne treba sjediti na takvom mjestu niti boraviti u njemu. Zato su neki učenjaci jasno rekli da je to haram.
Molim vas da obratimo pažnju na ovu stvar piše
Rusmir Čoković
