Mnogi muslimani se često susreću s dilemom oko organizovanja gozbe nakon dženaze. Ovo je pitanje koje izaziva brojne nedoumice u našoj zajednici, posebno kada je riječ o tradiciji pripremanja ručka za prisutne nakon ukopa. Islamski učenjaci su dali jasne smjernice po ovom pitanju, koje se temelje na šerijatskim propisima i hadisima Poslanika a.s. Posebno je važno razumjeti razliku između islamskih propisa i običaja koji su se vremenom uvukli u našu praksu.
ŠTA SE DOGODILO? Posljednjih godina primjećuje se sve češća praksa pripremanja obilnih gozbi nakon dženaze u kućama umrlih osoba. Ova praksa je postala toliko uobičajena da mnogi smatraju da je to dio islamske tradicije. Međutim, islamski učenjaci ističu da je ovo običaj koji nema utemeljenje u izvornom islamskom učenju. Štaviše, prema hadisima Poslanika a.s., preporučeno je da komšije i rodbina pripreme hranu za porodicu umrlog, a ne obrnuto.
ZAŠTO JE VAŽNO? Razumijevanje ispravnog islamskog stava po ovom pitanju je ključno iz nekoliko razloga. Prvo, porodica umrlog je u stanju žalosti i nije prikladno da se opterećuju pripremanjem hrane i organizacijom gozbe. Drugo, takva praksa često predstavlja dodatni finansijski teret za porodicu u već teškom periodu. Treće, važno je razlikovati običaje koji nemaju utemeljenje u vjeri od autentičnih islamskih propisa.
REAKCIJE (JAVNOSTI, AKTERA, STRUČNJAKA) Islamski učenjaci su jednoglasni u stavu da je pohvalno kada komšije i rodbina pripreme hranu za porodicu umrlog. Imam Ebu Davud prenosi hadis u kojem stoji da je Poslanik a.s. naredio da se pripremi hrana za porodicu Džafera kada je on preselio, rekavši: “Zaista ih je zadesilo ono što ih je zaokupiralo.” Također, mnogi savremeni alimi ističu da je današnja praksa pravljenja gozbi u kući umrlog u suprotnosti s ovim sunnetom.
POSLJEDICE I ŠTA SLIJEDI Porodice bi trebale biti svjesne da nemaju nikakvu vjersku obavezu pripremati hranu nakon dženaze. Umjesto toga, preporučuje se da komšije, rodbina i prijatelji pokažu solidarnost tako što će oni pripremiti hranu za ožalošćenu porodicu. Ovo je prilika da se oživi važan sunnet Poslanika a.s. i da se istovremeno olakša porodici u teškim trenucima. Time se jača i društvena povezanost u zajednici.
ZAKLJUČAK Islamsko učenje nas podstiče na međusobno pomaganje i olakšavanje, posebno u teškim trenucima. Praksa pripremanja gozbe u kući umrlog nakon dženaze nema utemeljenje u vjeri, te bi bilo bolje slijediti sunnet Poslanika a.s. i pripremati hranu za ožalošćenu porodicu, a ne tražiti od njih da oni to čine za druge. Time pokazujemo istinsko razumijevanje i saosjećanje s onima koji su izgubili svoje najmilije.
