U uvodnom dijelu članka jasno se uočava napet politički ambijent, u kojem se otvara pitanje sudbine presude Miloradu Dodiku, jednog od najmoćnijih političkih aktera u regionu. Igor Crnadak, šef Kluba PDP-a u NSRS, iznosi svoje mišljenje o tome da bi potvrda te presude nakon prvostepenog osuđujućeg presuda označila izuzetan politički poraz za Dodika, ali i za ključne institucije i međunarodne aktere koji su podržavali pravnu državu u Bosni i Hercegovini.
U razradi autor prenosi Crnadkove tvrdnje:
-
Crnadak ističe da se stvorila atmosfera očekivanja da prvostepena presuda neće biti potvrđena, te da bi to naprasno označilo trijumf Dodika nad svim relevantnim međunarodnim faktorima – Od OHR‑a preko Sarajeva do Zapada:
-
OHR
-
Sarajevo
-
NATO
-
SAD
-
Berlin i London
-
-
Crnadak zbunjujućim naziva paradoks da su Dodik, Stevandić i Višković najprije pristali suditi, unatoč unutrašnjem opozivanju poziva na sud, te su kasnije otišli u Sud BiH bez prinude – čak i nakon što su uvedeni posebni parlamentarni vetoi kako ih niko ne bi mogao involvirati. On evocira scenu u kojoj Višković obraća Suda BiH s “časni Sude” i pitali kad može da se javi – simbolički bizaran trenutak za instituciju. Poručuje: “RS nije zaslužila da je vodi ova trojica.”
-
Crnadak dalje kritikuje sistem koji dozvoljava da Darko Ćulum, direktor SIPA-e, odsustvuje četiri mjeseca, a zatim se vrati na dužnost bez ikakvih konsekvenci. On smatra da je fokus javnosti preusmjeren i upozorava: sistem u kojem se ovakve situacije toleriraju ne može biti legitimno funkcionalan.
-
Poseban dio kritike usmjerava na posljedice poništavanja presude Dodiku – to bi, prema njegovom mišljenju, označilo poraz cijelog pravosudnog sistema BiH, a Dodik bi tada, smatra Crnadak, dokumentarno pretvorio proces u političku kampanju i trijumf.
Crnadak također komentariše odnose sa kolegama iz vlasti i potencijalne unutrašnje tenzije u oporbi:
-
On odbacuje osjećaj iznevjerenosti među opozicionim partnerima, tvrdeći da su se iskreno zalagali za napredak BiH i očuvanje sredstava EU. Ako ih se ne cijeni, to po njemu govori više o drugim akterima nego o oporbi.
-
Na pitanje o eventualnoj nepoželjnosti u sopstvenoj stranci zbog izraženih stavova, Crnadak kaže da ga to ne brine – ima kičmu i integritet, te smatra kako je prioritet svakodnevna borba protiv vlasti, dok god je ona na poziciji.
U zaključku Crnadak poručuje da bi potvrda presude značila da su institucije i međunarodni faktor realno poraženi, a Dodik postaje simbol prevlasti nad zakonom i međunarodnim normama. Ako pak instalacija novih vlada i opozicionih struktura ne donese promjene, teško je očekivati da će politički sistem BiH napredovati.
Dodatno, Crnadak naglašava da je trenutna vlast u Republici Srpskoj izgubila dodir sa stvarnošću i da sve više djeluje kao zatvoren politički krug, u kojem je važno samo održati vlast bez obzira na štetu koju to nanosi institucijama i građanima. Odsustvo političke odgovornosti, ali i potpuni pad povjerenja u državne mehanizme, dodatno komplikuju ionako krhku političku situaciju u zemlji. Po njegovom mišljenju, ovakva praksa, gdje se zakoni tumače selektivno, a političke funkcije koriste za lične obračune i zaštitu, vodi Bosnu i Hercegovinu ka daljoj izolaciji i političkoj paralizi.
Na kraju, Crnadak izražava zabrinutost zbog šireg konteksta u kojem se odvija ova pravna i politička drama – ističe da građani RS-a gube vjeru u mogućnost promjene, jer vide da se sistem više bavi zaštitom političkih elita nego rješavanjem problema običnih ljudi. On poručuje da je nužno da opozicija ostane principijelna i aktivna, bez obzira na unutrašnje nesuglasice ili političke pritiske. Samo tako se, zaključuje on, može stvoriti ambijent u kojem se institucije mogu osloboditi političkog uticaja i vratiti vjerodostojnosti, a građani dobiti ono što zaslužuju – pravdu, odgovornost i istinsku demokratiju.
