Priča govori o čovjeku koji je imao četiri žene, svaka od kojih predstavlja različite aspekte njegovog života, a njihova interakcija s njim odražava kako je tretirao različite prioritete tokom svog života. Prva žena voljela ga je iskreno, brinula se o njemu više nego o sebi i bila mu potpuno posvećena, ne tražeći ništa zauzvrat. Ona je personifikacija dobrih djela – uvijek prisutna, ali često zanemarena i zapostavljena. Muž je bio hladan prema njoj, izbjegavao je i davao joj minimum pažnje, pa je zbog toga bila slaba i tužna.
Druga žena, koju je volio više od prve, bila je njegov izvor radosti i druženja. Svaki trenutak proveden s njom bio mu je dragocjen, a često je mislio na nju čak i kada nisu bili zajedno. U ovoj priči, druga žena simbolizira porodicu i rodbinu – ljude koji su nam bliski, ali koji ne mogu s nama dalje od ovozemaljskog života. Iako je ona voljela njega i on nju, nije bila spremna da ga prati u kabur, jer je imala svoje granice.
Treća žena bila je ona kojoj je posvetio cijeli svoj život. Bila mu je najdraža od svih, volio ju je više nego samog sebe i brinuo se o njoj bez prestanka. Sve što je imao i stekao, bilo je posvećeno njoj. Ona predstavlja njegove prijatelje i poznanike, one koji nam pružaju osjećaj zajedništva i podrške, ali koji također ostaju iza nas kada odemo. Iako mu je bila važna, kada je došlo vrijeme rastanka, nije mogla poći s njim, već mu je rekla da će nastaviti svoj život dalje s nekim drugim.
Četvrta žena bila je njegova opsesija, osoba koju je neprestano nastojao zadržati u svom životu, ne štedeći vrijeme, trud, ni energiju. Njegova ljubav prema njoj bila je strastvena i slijepa, potpuno ga je obuzimala, a sve ostalo u životu je bilo zapostavljeno zbog nje. Ona simbolizira imetak – materijalna dobra koja su u našim mislima i srcima, ali koja nas također napuštaju u trenutku smrti. Kada ju je zamolio da pođe s njim u kabur, odbila ga je bez ikakve samilosti, ističući kako će se odmah nakon njegovog odlaska preusmjeriti na drugog.
Na samrti, čovjek se obratio svojim “ženama” s molbom da ga prate u kabur, nadajući se da mu neće dozvoliti da bude sam. Prva žena, dobra djela, jedina je pristala ostati s njim, što je izazvalo u njemu gorko kajanje što ju je toliko zanemarivao. Druga žena, njegova porodica, izrazila je žaljenje, ali nije mogla poći dalje od životnog puta. Treća žena, prijatelji, također mu je rekla da mora nastaviti sa svojim životom i pronaći nekog drugog za druženje. Četvrta, imetak, bila je najokrutnija – jasno mu je dala do znanja da će odmah pronaći drugog vlasnika i da on neće imati nikakvu korist od nje u kaburu, osim odgovornosti zbog pogrešno postavljenih prioriteta.
