U Bosni i Hercegovini se i dalje osjećaju duboke političke i društvene tenzije, koje su u fokusu aktuelnih događanja oko HDZ-a BiH i njegovog predsjednika Dragana Čovića. Na nedavno održanoj 22. redovnoj sjednici Predsjedništva te stranke u Mostaru, glavna tema bila je, kako su sami istakli, “napadi na hrvatski narod” te ugrožavanje vjerskih simbola i spomen-obilježja unutar zemlje. Ovaj skup bio je prilika da HDZ BiH jasno izrazi zabrinutost zbog, prema njihovom mišljenju, sustavnih pokušaja destabilizacije Bosne i Hercegovine od strane dijela bošnjačkih predstavnika.
Tokom sjednice naglašeno je da su se proteklih mjeseci zabilježili brojni slučajevi koje HDZ opisuje kao „stravične napade“ na hrvatski identitet i sigurnost, pri čemu su pozvali na smirenost i uspostavu sigurnosne stabilnosti, ali i oštro osudili svaki oblik poticanja nacionalne i vjerske mržnje. Ovakav stav ukazuje na duboke podjele koje i dalje postoje u društvu, kao i na napetosti između različitih etničkih i političkih grupa.
HDZ BiH je posebno istaknuo ulogu Hrvata i Hrvatskog vijeća obrane tijekom rata, podsjećajući da se unatoč kontinuiranom, kako kažu, narušavanju prava koja su zajamčena ustavom, i dalje zalažu za pomirenje i promoviranje evropskih vrijednosti. Međutim, prema njihovim riječima, neprekidne političke opstrukcije i destabilizirajuće politike od strane određenih bošnjačkih lidera predstavljaju ozbiljnu prijetnju stabilnosti države.
U nastavku su, između ostalog, iznijeti zahtjevi za:
-
nastavak reformskih procesa u Bosni i Hercegovini,
-
osiguranje ustavne jednakopravnosti hrvatskog naroda u odnosu na druga konstitutivna naroda,
-
očuvanje legitimnog predstavljanja Hrvata unutar državnih institucija.
Predsjednik HDZ-a BiH, Dragan Čović, naglasio je da stranka ostaje posvećena stabilnosti, institucionalnoj funkcionalnosti te traženju rješenja kroz postojeće institucije, posebno u pogledu sigurnosnih izazova koji ugrožavaju red i mir u zemlji.
Međutim, dok HDZ insistira na ovim političkim ciljevima, istovremeno se javljaju ozbiljni problemi vezani za praksu diskriminacije u određenim općinama pod njihovom kontrolom. Primjer za to je općina Kiseljak, gdje je tokom svečane sjednice Općinskog vijeća intonirana himna Republike Hrvatske, a Bošnjaci, Srbi i ostali narodi – iako značajan dio stanovništva – bili su potpuno izostavljeni iz javnog programa obilježavanja Dana općine. Ovaj čin jasno ilustrira institucionalno ignorisanje i isključivanje određenih etničkih grupa.
Slična praksa se, kako piše Politički.ba, ponavlja i u drugim lokalnim zajednicama poput Stoca i Čapljine, gdje Bošnjacima i Srbima već godinama bivaju uskraćena osnovna:
-
politička prava,
-
kulturna prava,
-
identitetska prava.
Iako se s jedne strane često poziva na toleranciju i međunacionalno razumijevanje, u stvarnosti takvi pozivi ostaju samo mrtvo slovo na papiru jer istovremeno, na institucionalnom nivou, jača politika isključivosti i diskriminacije prema manjinskim narodima.
Ovakva situacija izaziva zabrinutost zbog moguće eskalacije tenzija i produbljivanja podjela unutar BiH, čime se ugrožava cjelovitost države i temeljni principi suživota. Jasno je da postoje ozbiljni izazovi u ostvarivanju ravnopravnosti i poštivanja prava svih građana, bez obzira na njihovu etničku ili vjersku pripadnost.
Ukratko, trenutna politička klima u Bosni i Hercegovini obilježena je:
-
Nategnutim međunacionalnim odnosima koji se odražavaju kroz oštre izjave i političke zahtjeve,
-
Pitanjima vezanim za legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda i njihova prava,
-
Praktikama institucionalne diskriminacije u lokalnim zajednicama pod kontrolom HDZ-a BiH,
-
Pozivima na reforme koje bi trebale osigurati jednakopravnost i stabilnost.
Ono što je ključno jeste da bez iskrenog dijaloga i konkretnih koraka ka inkluziji i poštivanju prava svih naroda u Bosni i Hercegovini, postojeće tenzije mogu dodatno narasti. Političke prijetnje, poput onih koje iznosi Dragan Čović vezano za područje Travnika, samo su simptom dubljeg problema koji zahtijeva pažljivo i odgovorno rješavanje.
Stabilnost i budućnost Bosne i Hercegovine u velikoj mjeri zavise od sposobnosti njenih političkih lidera da prevaziđu segregacijske politike i usmjere se ka inkluzivnoj i pravednoj zajednici. Tek tada će se moći govoriti o stvarnom pomirenju i prosperitetu za sve njene građane.
