U više navrata sam svjedočio neobičnoj pojavi među muslimanima koji klanjaju džumu namaz izvan džamije, jer unutrašnji prostor ne može da primi sve vjernike. Kada dođe vrijeme za sedždu, umjesto da je obave na ispravan način, spuštanjem tijela na tlo, neki od njih jednostavno čučnu ili samo kleknu, a sedždu obavljaju u zraku, tek naznačujući pokret rukama prema zemlji.
Oni koji se ovako ponašaju, često opravdavaju svoj postupak time što se klanjaju na betonu ili pločniku kojim ljudi hodaju, smatrajući da je to dovoljno dobar razlog da izbjegnu spuštanje lica i tijela na zemlju. Međutim, prema konsenzusu islamskih učenjaka, ovakvo obavljanje sedžde nije ispravno i namaz koji se klanja na ovaj način se smatra ništavnim (batil). To je zato što namjerno i svjesno izostavljanje rukna namaza, odnosno pravilnog činjenja sedžde, predstavlja ozbiljan propust koji kvari cijeli namaz.
U islamu, postoji koncept šerijatske nužnosti koji dozvoljava određene izuzetke u izvođenju namaza u specifičnim situacijama. Na primjer, ako je gužva velika, a safovi zbijeni, dozvoljeno je da osoba učini sedždu na leđima klanjača ispred sebe, jer nema drugog izbora. Međutim, situacija u kojoj se klanja na betonu ili pločniku ne spada u ovu kategoriju, jer ne predstavlja stvarnu šerijatsku nužnost. Beton ili pločnik nisu valjan razlog za izbjegavanje sedžde, jer ništa u islamskom pravu ne opravdava ovakvo ponašanje.
Posebno je zabrinjavajuće što neki od tih ljudi koji obavljaju džumu namaz na ovaj način, ne praktikuju redovno druge namaze. Tako ispada da od svih namaza klanjaju samo džumu, a čak ni taj namaz nije ispravno obavljen. Ova situacija je paradoksalna, jer i pored toga što se trude da ispunjavaju barem obavezu džume, ona im ne biva primljena zbog nepravilnog izvršenja.
Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas uči da je važno prenositi istinu i ispravno tumačenje drugima, kao što se navodi u hadisu: “Neka prisutni prenesu odsutnima.” Ovaj hadis nas podsjeća na važnost ispravnog prakticiranja vjere i odgovornost koju imamo prema drugima u zajednici. Dakle, neophodno je da svi budemo svjesni važnosti ispravnog obavljanja namaza i da svoje znanje i praksu prenesemo drugima kako bi se ovakve greške izbjegle.
