U jeku političke nestabilnosti unutar Republike Srpske, Nebojša Vukanović, poslanik u Narodnoj skupštini RS i lider opozicionog bloka “Lista za pravdu i red”, iznio je niz eksplozivnih ocjena o aktuelnom stanju, ponašanju vlasti, kao i mogućem razvoju političke situacije nakon što je Miloradu Dodiku izrečena zabrana političkog djelovanja. U svojoj analizi Vukanović se ne libi koristiti otvoren jezik, podcrtavajući ono što smatra krajem jedne političke ere i početkom nove unutrašnje borbe unutar vladajućih struktura.
Već na samom početku obraćanja, Vukanović dočarava atmosferu na posljednjoj konferenciji za novinare Milorada Dodika. Prema njegovim riječima, cijeli događaj nalikovao je političkom pogrebu, a govor tijela Dodikovih saradnika – spuštena ramena, izbjegavanje kontakta očima i potišteni izrazi lica – jasno su signalizirali da se radi o momentu osvješćivanja političkog kraja. Dodik, kako tvrdi Vukanović, sam je sebi postavio zamku – prvo je legalizovao institucije koje je ranije osporavao, a sada se pokušava izvući iz vlastitih političkih i pravnih kliješta.
Iako Dodik nominalno odbija priznati nadležnost Suda BiH i Centralne izborne komisije BiH, njegove riječi s kraja konferencije – da se “vidimo za šest godina” – otkrivaju njegovu tihu kapitulaciju. Vukanović smatra da time Dodik šalje umirujuće poruke svojim pristalicama, pokušavajući maskirati poraz kao taktičko povlačenje.
U nastavku, Vukanović ističe značaj nedavnih političkih poteza Partije demokratskog progresa (PDP) i Draška Stanivukovića, koji su najavili bojkot predstojećih vanrednih izbora koje planira raspisati CIK BiH. Prema njegovom mišljenju, ovaj korak razotkriva kulturni i politički dogovor između dijela opozicije i vladajućih, što dodatno urgira potrebu da se opozicija konsoliduje i jasno definiše. U tom kontekstu, Vukanović je pozvao:
-
Jovicu Radulovića, vršioca dužnosti predsjednika SDS-a
-
Ognjena Bodirogu, šefa Kluba poslanika SDS-a
da sazovu hitni sastanak opozicije na kojem bi se raspravilo o:
-
Jedinstvenom nastupu opozicije na izborima
-
Mogućem zajedničkom kandidatu za predsjednika Republike Srpske
-
Formiranju jasnog političkog fronta nasuprot SNSD-u
Poseban akcenat Vukanović stavlja na promjene unutar same vlasti. Dodik, kako navodi, gubi kontrolu nad sopstvenom partijom, dok Željka Cvijanović – koju je do jučer sam gurao – sada vidi svoju šansu za uspon. Njen pogled pun ambicije i kontradiktorne poruke na konferenciji nagovještavaju potencijalni sukob unutar SNSD-a, između nje i Dodikovog sina Igora Dodika, koji bi mogao pokušati očuvati očev politički uticaj putem ucjena ili korupcijskih prijetnji. Vukanović slikovito naziva taj nadolazeći sukob ratom crvenih ruža.
Analizirajući širi kontekst, Vukanović podsjeća na činjenicu da je Dodik postao premijer 2006. godine i na izborima tada ostvario skoro 50% podrške. No, sada se nalazi u poziciji oslabljenog lidera bez institucionalne snage, i teško da može zadržati lojalnost unutar partije samo kroz politički autoritet. Njegovi apeli prema Moskvi i Beogradu više liče na očajničke poteze, a podrška od strane Vučića i Putina – kako Vukanović ističe – u ovom trenutku je malo vjerovatna, s obzirom na njihove sopstvene političke i međunarodne izazove.
U tom haosu, novo ime koje se pojavljuje kao potencijalni nosilac vlasti jeste Nenad Stevandić. Vukanović mu, uz dozu ironije, “čestita” na funkciji predsjednika Republike Srpske, koju bi uskoro mogao formalno preuzeti. Istovremeno izražava sumnju kako će Stevandić, koji već obavlja niz funkcija (među njima i predsjednik NSRS, pomoćnik direktora UKC-a, predsjednik političke partije), uspjeti upravljati tolikom količinom moći bez institucionalnog i fizičkog rasapa. Iako se trudi djelovati ozbiljno, osmijeh koji nije mogao sakriti ukazuje na unutrašnje zadovoljstvo što konačno dolazi njegovo vrijeme.
Vukanovićeve izjave nisu prošle nezapaženo. Među onima koji su najžešće reagovali na društvenim mrežama našla se i Gorica Dodik, kćerka Milorada Dodika, što potvrđuje da su Vukanovićeve riječi direktno pogodile u živac aktuelne strukture moći.
U zaključku, Vukanović svojim istupom ne samo da dijagnosticira kraj jedne političke dominacije, već i poziva na hitno pregrupisavanje opozicionih snaga. Naglašava potrebu za zajedničkom strategijom, kadrovski snažnim kandidatom i potpunim raskidom s kompromitovanim akterima. Njegova poruka jasno ukazuje da, iako su institucionalne promjene već započele, prava borba za političku budućnost Republike Srpske tek slijedi.
