ČEST PUTNIK U MOSKVU I SIMPATIZER KREMLJA S RUBA EVROPE: “Ako se Dodiku ne stane u kraj, Rusi imaju dugme”

Bosna i Hercegovina se suočava s rastućom krizom, u središtu koje se nalazi lik i djela Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, čija intenzivna povezanost s Rusijom i otvoreno podrivanje državnih institucija podiže uzbunu kod međunarodne zajednice i evropskih vlasti.

Uvod:

U posljednje vrijeme, Dodik boravi u Moskvi – čak dvije posjete zabilježene su u posljednja dva mjeseca. Prva, odmah nakon izricanja naloga za njegovo hapšenje zbog navodnog nedržanja Daytonskog mirovnog sporazuma; druga, na obeležavanju 80. godišnjice pobjede nad nacizmom, piše Financial Times. Ove posjete ne predstavljaju tek simboličku prijetnju, već se percipiraju kao dio strategije Kremlja za formiranje osovine proruskih iredentista duž istočne Evrope.

Razrada:

1. Povezanost s Moskvom

   • Krajem marta, dani nakon pokretanja procesa protiv Dodika, on je bio u Moskvi radi susreta s Vladimirom Putinom.

   • Samo mjesec dana kasnije, sudjelovao je na ceremoniji u čast sovjetske pobjede, otkrivajući političku poruku – produbljivanje savezništva s Rusijom.

2. Razloga za zabrinutost zapadnih političara

   • “Ovo je najveća politička kriza u posljednjih 30 godina”, izjavio je visoki zapadni diplomata. Iako ne direktno vojna, kriza postaje ozbiljna jer se razvija postupno i sistemski.

   • Diplomat je konstatovao: “Ako se ne zaustavi Dodik, Rusi imaju dugme” – aludirajući na mogućnost da Moskva destabilizira Bosnu koristeći Dodika kao lokalnog izvršioca.

3. Povijesni kontekst i etničke podjele

   • Od završetka rata, Bosna ostaje duboko podijeljena. Preko 100.000 ubijenih, oko 44 % Bošnjaka i trećina Srba – rezultat političkog dizajna Dejtona, jedva držeći zemlju zajedno.

   • Dodik je izazvao integritet Dejtona, neskriveno flirtuje s idejom secesije RS-a, što bi predstavljalo veliki izazov za opstanak internacionalno garantovanog mira.

4. Strah od destabilizacije kroz ruski utjecaj

   • Rusija se percipira kao katalizator – koristeći Dodika za stvaranje nestabilnosti u zapadnom susjedstvu.

   • Zapadni zvaničnici strahuju da, ako Dodik nastavi neometano, „car je gol“ – tj. pokazalo bi se da obaveze i strukture države pale pod političkim teretom.

5. Ljudska dimenzija: Srebrenica

   • Četrdeset godina nakon genocida u Srebrenici, porodice žrtava (kao što je Almasa Salihović) i dalje osjećaju rezanje etničkih podjela. Nakon pronalaska dijelova tijela svog brata, ona govori o tragičnoj potrebi za grobom.

   • Unatoč godišnjim obilježavanjem, negiranje genocida u RS-u je alarmantno i jača se, što pokazuje koliko je zamršen odnos između sjećanja i politike zločina.

6. Polarizacija javnog diskursa

   • Dodik je, nekoć viđen kao „dašak svježeg zraka“, danas vodeći entitet dugim, nacionalističkim retorikama i negacijom državnih institucija. Njegovi koraci protiv visokog predstavnika i državnih presuda, koje ignorira, dokazuje njegovo odbijanje poslušnosti državi.

   • Uzrok povećane napetosti: pitanje hoće li se sankcije i presude sprovesti, i hoće li RS prijetiti konfliktom zbog toga.

7. Uloga visokog predstavnika

   • Christian Schmidt, trenutni visoki predstavnik, ocjenjuje krizu ozbiljnom ali rješivom. Iskazuje želju da pravi reforme kroz političku strategiju, a ne silu, nadajući se da će Dodik izgubiti legitimitet na izborima.

8. Pitanje evropske perspektive

   • Napredak BiH prema EU zastojao je, čak i s ruskom agresijom na Ukrajinu.

   • Neki zastupnici, poput Mladena Ivanića, predlažu dvofazno članstvo – tj. dugačak prelazak, dok univerzitetska profesorica Džananović podsjeća da je Dejton ipak spriječio rat, sabirući održivost nade kao izuzetno vrijednu.

Zaključak:

Na prekretnici našeg dežurnog mira, Bosna je suočena s nekoliko ključnih dilema. Jedno je sigurno: Dodikova ratna i ruska simbioza prijeti državnoj stabilnosti i internacionalnom kredibilitetu BiH. Ukoliko Zapad ne ukaže odlučnu podršku unitarnoj državi, te ne pruži mandat za provođenje zakona, hendikepirat će budućnost ove zemlje u evropskom okruženju. Pitanje je – hoće li BiH prihvatiti posljedice sopstvenih struktura ili će se odvažiti na duboku reformu i savladati izazove koje donosi Dodikovo savezništvo s Moskvom. Bosna se mora izboriti ne samo s prijetnjama spolja, već i sa unutrašnjim napuštanjem države.

Ova priča poziva na jasan odgovor: ako dozvolimo da neko poput Dodika i njegovo rusko „dugme nestabilnosti“ ostane aktivno, gubit će i država i njeni građani – za vječnost.

Hvala na čitanju.