Reakcije javnosti u regionu, naročito s prostora Bosne i Hercegovine i Srbije, i dalje ne jenjavaju nakon izjave Radovana Kovačevića, glasnogovornika SNSD-a i bivšeg savjetnika Milorada Dodika, koja je izazvala širok dijapazon komentara. Njegova poruka u kojoj najavljuje da se „neće odustati“ i da će se „još ćerati“, izazvala je posebno burne reakcije na društvenim mrežama i forumima. Time je samo produbljena politička i pravna kriza koja već duže traje u BiH, s refleksijama i preko Drine.

Izjave poput Kovačevićeve, koje otvoreno osporavaju pravosnažne sudske presude i institucionalni poredak, jasno signaliziraju zabrinjavajući trend osporavanja vladavine prava u političkom govoru. Mnogi korisnici interneta iz Srbije su, u blagom tonu, izrazili neslaganje, uz poruke poput: „Ćerajte se, samo što dalje od Srbije“, jasno aludirajući na politički haos koji se sve više vezuje za SNSD-ov način vođenja politike.

U srži ovog slučaja nalazi se pravosudni proces koji je kulminirao osuđujućom presudom Miloradu Dodiku, nakon dužeg sudskog postupka u kojem su ga Tužilaštvo i Sud BiH teretili za nepoštovanje odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta. Podsjećanja radi, sve je počelo u julu 2023. kada su u Službenom glasniku Republike Srpske objavljeni zakoni koje je Dodik potpisao, a koji su direktno doveli do optužnice protiv njega i tadašnjeg v.d. direktora Miloša Lukića.

Proces se odvijao kroz sljedeće faze:

  1. Oktobar 2023. – Ročište za izjašnjenje o krivici, gdje su optuženi negirali krivnju.

  2. Januar 2024. – Početak suđenja, koje je zbog čestih zahtjeva za izuzeće i proceduralnih manevra više puta odlagano.

  3. Maj 2024. – Povlačenje sudije Mirsada Strike i preuzimanje procesa od strane sutkinje Sene Uzunović.

  4. Februar 2025. – Izricanje prvostepene presude kojom je Dodik osuđen na jednu godinu zatvora i zabranu vršenja funkcije predsjednika Republike Srpske na šest godina.

  5. Juni 2025. – Ročište po žalbama, a potom i konačna presuda Apelacionog vijeća, koje je potvrdilo kaznu Dodiku, dok je Lukić oslobođen.

Ono što je dodatno komplikovalo cijeli postupak bio je kontinuirani pokušaj Dodikove odbrane da odugovlači suđenje, kao i stalne optužbe na račun sudije i Tužilaštva. Dodik je u više navrata javno tvrdio da su institucije pod uticajem stranih centara moći, te je uporno nastojao da diskredituje visokog predstavnika Schmidta, označivši ga nelegitimnim.

Dok je sudski proces tekao, atmosfera ispred zgrade Suda BiH često je bila nalik političkom mitingu. Prisustvovali su mu Dodikovi istomišljenici, članovi stranke i pojedini građani, koji su pokušavali da javnosti predstave optužnicu kao politički motivisanu. Ipak, uprkos spoljnom pritisku i pokušajima destabilizacije, Sud i Tužilaštvo nastavili su sa izvođenjem dokaza, saslušanjem svjedoka i analizom svih radnji optuženih.

Odbrana se, s druge strane, fokusirala na proceduralne aspekte, umjesto da ospori samu srž optužnice. Njihova strategija bila je zasnovana na tvrdnji da je Tužilaštvo “u službi stranih interesa”, dok je Dodik u završnim obraćanjima tvrdio kako on “nije srušio ni Ustav RS, ni Ustav BiH”.

Po izricanju konačne presude, odbrana je najavila da će podnijeti apelaciju Ustavnom sudu BiH, a nakon toga, ako ne budu zadovoljni ishodom, i tužbu pred Evropskim sudom za ljudska prava. Time je najavljen nastavak pravne bitke, koja već sada ima i veliki politički značaj, kako za budućnost institucija BiH, tako i za položaj Republike Srpske unutar nje.

S druge strane, komentari koji dolaze iz Srbije ukazuju na sve izraženiju distancu prema politici koju vodi SNSD. Ovakve izjave ne samo da remete regionalne odnose, već izazivaju i sve veći umor i razočaranje kod građana koji žele stabilnost, a ne neprekidne političke konflikte.

Ovaj slučaj ujedno oslikava širi problem političke kulture na Balkanu: kada institucije pokušaju da sprovedu zakon, to se tumači kao politički napad. Umjesto da se podrži jačanje pravnog sistema, pojedini lideri traže spas u nacionalističkoj retorici, podizanju tenzija i mobilizaciji masa na osnovu emocija.

Zaključno, presuda Dodiku i reakcije koje su je pratile, od izjava njegovih bliskih saradnika do pokušaja stvaranja haosa ispred sudova, govore mnogo više o stanju političke svijesti nego o samom pravnom procesu. Dok jedni pozdravljaju odluku kao korak ka pravnoj državi, drugi pokušavaju da je predstave kao napad na narod. Ali činjenice ostaju: pravosnažna presuda je donesena, i ukoliko se želi graditi demokratska budućnost, ona mora biti ispoštovana – bez obzira na političke poruke i nacionalne parole.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here