U atmosferi sve intenzivnijih političkih napetosti u Bosni i Hercegovini, posljednja dešavanja u Banjoj Luci u centru pažnje imaju Ćamila Durakovića, potpredsjednika entiteta Republika Srpska iz reda bošnjačkog naroda. On je javno iznio tvrdnje da je izložen sistematskoj represiji, koju tumači kao političku odmazdu u režiji Milorada Dodika, aktuelnog političkog lidera SNSD-a, uprkos činjenici da je njegov mandat formalno doveden u pitanje.
Duraković je putem društvene mreže X podijelio svoja iskustva, navodeći kako mu se na nekoliko nivoa uskraćuju prava koja mu, kako tvrdi, zakonski pripadaju. Početak serije incidenata uslijedio je nakon što je Centralna izborna komisija BiH (CIK BiH) donijela odluku o oduzimanju mandata Miloradu Dodiku na osnovu ranije donesene presude.
U svom saopćenju, Duraković navodi sljedeće ključne događaje koji su se desili u kratkom roku:
-
Iznenadno razrješenje savjetnika iz njegovog kabineta bez prethodnog obrazloženja.
-
Oduzimanje službenog vozila, koje je zamijenjeno tehnički neispravnim automobilom.
-
Obavještenje o iseljenju iz službenog stana jer je Kabinet predsjednika RS raskinuo ugovor o zakupu.
On ističe da je riječ o nizu koordiniranih poteza čiji je cilj delegitimizacija njegove funkcije i psihološki pritisak, sve pod krinkom administrativnih odluka. “Ovakvi postupci nisu puki birokratski manevri, već direktan napad na moj legitimitet kao predstavnika bošnjačkog naroda u institucijama entiteta,” tvrdi Duraković.
Osvrćući se na politički kontekst, on ukazuje na to da Dodik, iako lišen formalnog mandata, nastavlja da se ponaša kao da su mu sve ovlasti na raspolaganju, što vidi kao simptom njegove nemoći i političkog kraha. “Dodik ne prihvata realnost – njegov politički kraj je izvjestan, a očajnički manevri to samo potvrđuju,” navodi Duraković.
Cijeli incident dolazi u trenutku kada je Milorad Dodik suočen sa pravosnažnom presudom Apelacionog vijeća Suda BiH. Presudom mu je izrečena:
-
Kazna zatvora u trajanju od jedne godine.
-
Zabrana obavljanja bilo koje političke dužnosti u trajanju od šest godina.
Osnov ove presude leži u odbijanju provođenja odluka visokog predstavnika u BiH, što je kvalifikovano kao krivično djelo nakon izmjene Krivičnog zakona BiH koju je izvršio visoki predstavnik 1. jula 2023. godine.
Dodik je, prema presudi, od 1. do 9. jula 2023. godine svjesno ignorisao naredbe visokog predstavnika i potpisao ukaze koji omogućavaju stupanje na snagu zakona kojima se ne priznaju odluke Ustavnog suda BiH, čime je direktno doveo u pitanje pravni poredak države.
CIK BiH, pozivajući se na Izborni zakon BiH, donio je odluku o prestanku mandata Dodiku, jer je osuđen na kaznu dužu od šest mjeseci zatvora. Međutim, Dodik još ima mogućnost ulaganja žalbe Apelacionom odjeljenju Suda BiH, čime njegov mandat tehnički ostaje aktivan do donošenja konačne odluke. Ako žalba bude odbijena, CIK je dužan raspisati prijevremene izbore za predsjednika RS u roku od 90 dana.
Na sve ove odluke, Dodik je odgovorio najavom referenduma u Republici Srpskoj, pokušavajući da ospori legitimitet kako odluka CIK-a, tako i funkcije visokog predstavnika Christiana Schmidta, koga konstantno opisuje kao “nelegalnog i nelegitimnog”.
Podsjećanja radi, mandat visokog predstavnika za BiH ustanovljen je Aneksom 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim mu je data konačna vlast u tumačenju i implementaciji civilnog dijela mirovnog sporazuma. Visokog predstavnika imenuje Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija, na prijedlog Vijeća za provedbu mira (PIC).
U cjelokupnom političkom okruženju, reakcije građana, posebno na društvenim mrežama, dodatno su rasplamsale atmosferu. Objave sa porukama poput “Ćamile, pazi se…” svjedoče o napetosti, ali i polarizaciji društva, gdje su etničke, političke i institucionalne podjele i dalje veoma izražene.
Zaključno, događaji koji uključuju Ćamila Durakovića i Milorada Dodika reflektuju duboku krizu institucionalne stabilnosti u Republici Srpskoj. Iz pozadine svih dešavanja izbija obrazac u kojem se pravosnažne presude, zakonske norme i političke funkcije često zanemaruju kada se suoče s interesima pojedinaca koji su godinama izgradili snažne mreže moći. U takvom ambijentu, pravna država i politička stabilnost ostaju samo ideal kojem se tek treba približiti.
