U atmosferi narušenih sigurnosnih prilika i pojačanog političkog pritiska u Bosni i Hercegovini, potpredsjednik manjeg entiteta, Ćamil Duraković, iznio je ozbiljne optužbe i upozorenja vezana za sve češće prijetnje koje dolaze od pojedinaca sa ratnom prošlošću. Fokus njegovih izjava bio je usmjeren na presuđenog ratnog zločinca Aleksandra Knjeginjića, koji, kako tvrdi Duraković, i dalje aktivno širi govor mržnje, podstiče nasilje i ugrožava povratnike, posebno one bošnjačke nacionalnosti.
Prema riječima Durakovića, Knjeginjić, koji je tokom svog boravka u Sjedinjenim Američkim Državama priznao ubistvo dvoje Bošnjaka, vratio se u Prijedor i putem društvenih mreža nastavio s aktivnostima koje se mogu okarakterisati kao širenje međunacionalne mržnje. Njegove poruke objavljene na Facebooku, iako javno dostupne, do danas nisu dovele do konkretne reakcije nadležnih institucija u Republici Srpskoj, posebno Tužilaštva i policije.
Duraković posebno ističe da je šokantno i neprihvatljivo da se u zemlji koja teži evropskim integracijama i poštivanju ljudskih prava dešavaju ovakvi slučajevi nekažnjene prijetnje i zastrašivanja. Ono što dodatno zabrinjava, prema njegovom mišljenju, jeste opšti kontekst u kojem se ove prijetnje događaju.
On podsjeća da predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik kontinuirano najavljuje i spominje secesiju, što dodatno podgrijava napetosti u društvu i stvara osjećaj nesigurnosti među Bošnjacima u entitetu. Duraković tvrdi da se radi o osmišljenoj i politički ohrabrenoj atmosferi, u kojoj ekstremni pojedinci, pa čak i oni s presudama za ratne zločine, osjećaju slobodu da prijete, prozivaju i šire strah bez ikakvih posljedica.
Poseban akcenat u izjavama stavljen je na Sudbina Musića, savjetnika Ćamila Durakovića, koji je u ratu bio zatočenik logora u Prijedoru, a danas je iznova meta verbalnih napada i prijetnji. Duraković ističe da je Musić direktna žrtva ratnog nasilja, te da činjenica da mu sada prijeti osoba sa presudom za ratne zločine dodatno pogoršava stanje i pokazuje potpunu neosjetljivost državnih struktura.
U ovom kontekstu, Duraković jasno poručuje da su ovakvi napadi i prijetnje rezultat političkog ambijenta u kojem se očigledno ne postavlja jasna granica između onog što je dozvoljeno i onog što predstavlja krivično djelo. On smatra da se u RS-u sistematski ignorišu napadi na Bošnjake, naročito povratnike, i da se stvara klima u kojoj ekstremizam ne samo da nije sankcionisan, već je i indirektno podržan.
Upozorio je na niz incidenata koji su se desili u posljednjim mjesecima, gdje se bilježe:
-
Napadi na povratnike u različitim dijelovima RS-a.
-
Objave na društvenim mrežama koje pozivaju na nasilje.
-
Zastrašivanje aktivista i funkcionera koji govore protiv aktuelne politike entitetskog rukovodstva.
Kako kaže Duraković, svi ti događaji nisu izolovani slučajevi, već su dio šireg problema koji potiče iz ignorisanja zakona i nedostatka volje da se suoči sa odgovornima, bez obzira na njihov status ili političku pripadnost.
Uprkos težini situacije, Duraković naglašava da neće odustati od borbe za prava povratnika i dostojanstvo svih građana bez obzira na etničku pripadnost. On poručuje da će nastaviti da apeluje na domaće i međunarodne institucije da zaštite osnovna prava ljudi koji žele živjeti u miru, dostojanstvu i bez straha za svoju sigurnost.
Na kraju, njegov poziv upućen javnosti i nadležnim organima je jasan – potrebna je hitna i odlučna akcija protiv govora mržnje, bez obzira od koga dolazio. Ne može i ne smije biti prostora za zločince u javnom životu, zaključuje Duraković.
U vremenu kada se zemlja suočava s ozbiljnim izazovima na putu ka stabilnosti i evropskim integracijama, tolerisanje ovakvih pojava samo dodatno urušava povjerenje građana u institucije i produbljuje već prisutne podjele.
Ono što dodatno zabrinjava jeste šutnja većeg dijela javnosti i političkih aktera na ovakve prijetnje. Ćamil Duraković naglašava da ćutanje pred mržnjom i prijetnjama nije neutralan čin, već čin saučesništva. Ukoliko se institucije ne probude i ne pokažu odlučnost u zaštiti građana, posebno onih koji su već prošli kroz strahote rata, Bosna i Hercegovina rizikuje da zadrži ambijent nesigurnosti u kojem je pravda selektivna, a nasilje nagrađeno šutnjom. Zato je, poručuje on, krajnje vrijeme da se napravi jasan rez – ili će se štititi dostojanstvo svakog čovjeka bez obzira na njegovo porijeklo, ili će se ponovo otvoriti vrata za spiralu mržnje koja nikome ne donosi dobro.
