U posljednje vrijeme Darko Tanasković, bivši savjetnik Dobrice Ćosića iz Srbije, iznio je niz kritika na račun Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i njenog djelovanja. Tanasković je javno izrazio svoje nezadovoljstvo zbog stava koji je Islamska zajednica zauzela prema Deklaraciji Svesrpskog sabora, nazivajući njihov angažman političkim, unitarističkim i antisrpskim. Prema njegovom mišljenju, oglašavanje Islamske zajednice po ovom pitanju nije motivirano isključivo vjerskim interesima, već ima širi politički cilj, koji uključuje suprotstavljanje srpskim nacionalnim interesima u Bosni i Hercegovini.
Tanasković je posebno kritikovao izjavu koju je Islamska zajednica izdala putem Kancelarije za odnose sa javnošću Rijaseta, koja naglašava moguće opasnosti od provođenja Deklaracije. Prema Tanaskoviću, ovakav stav Islamske zajednice nije iznenađujući, jer je on u skladu s ranijim političkim angažmanom vođstva ove institucije. Istakao je i da se bošnjački član Predsjedništva BiH, Denis Bećirović, na sjednici Savjeta bezbjednosti UN-a oglasio protiv Deklaracije, nazivajući je planom za aneksiju Republike Srpske. Bećirović je čak iskoristio termin “anšlus”, koji aludira na Hitlerovo pripajanje Austrije Trećem rajhu, čime je, prema Tanaskoviću, pokušao izazvati dodatne negativne emocije i povezati Deklaraciju s najgorim aspektima historije.
Tanasković ističe da Islamska zajednica u BiH ima dugogodišnju praksu miješanja u politička pitanja, što je, prema njegovim riječima, očito u njihovom pristupu Deklaraciji. On naglašava da su vjerske institucije, poput Islamske zajednice, prvobitno osnovane s ciljem da se bave religijskim pitanjima i podrškom zajednici, a ne da se uključuju u nacionalne ili političke sukobe. Tanasković je podsjetio na promjenu naziva ove institucije iz Islamske vjerske zajednice u Islamska zajednica 1969. godine, kada je iz naziva izbačen atribut “vjerska”. Po njegovom mišljenju, ovaj potez označio je početak šire strategije u kojoj je Islamska zajednica počela djelovati i kao politički i društveni faktor u Bosni i Hercegovini.
Prema njegovoj analizi, uklanjanje riječi “vjerska” imalo je specifičnu simboliku, jer je to ukazivalo na sve veći uticaj koji će Islamska zajednica imati u društvenim i političkim sferama. Ova promjena, kako Tanasković smatra, nije bila slučajna, nego je bila dio plana da se Islamska zajednica afirmiše kao predstavnik i zaštitnik interesa muslimanskog stanovništva, što traje sve do danas. Povezivanje Islamske zajednice s političkim ciljevima nije novost, a Tanasković smatra da se njen angažman može vidjeti kao kontinuitet u nastojanju da se utječe na političku scenu u BiH.
On se također osvrnuo na trenutnog reisa Islamske zajednice, Huseina Kavazovića, koji je na ovu poziciju došao nakon Mustafe Cerića 2012. godine. Tada je postojala nada, naglašava Tanasković, da će Kavazović donijeti promjenu i vratiti fokus na vjersku misiju zajednice. Međutim, prema njegovim riječima, Kavazović je, umjesto toga, postepeno zaoštravao javne stavove Islamske zajednice i sve češće zauzimao političke pozicije koje su u suprotnosti s interesima Srba u BiH. Tanasković smatra da ovo pokazuje da Islamska zajednica nije utemeljena samo na personalnim odlukama pojedinaca na čelu institucije, već da postoji trajna tendencija političkog angažmana i promoviranja tzv. “probosanskog” patriotizma, koji, kako on tvrdi, prikriva antisrpsku orijentaciju.
U svojim izjavama Tanasković je naveo i nekoliko ključnih primjera dvostrukih standarda koje Islamska zajednica, prema njegovom mišljenju, koristi u svom djelovanju. On ističe da Islamska zajednica nije dosljedna kada su u pitanju politički interesi, te da često upotrebljava dvostruka mjerila i djeluje licemjerno. Za Tanaskovića, upravo su licemjerje i cinizam glavni alati kojima se Islamska zajednica koristi u svom političkom angažmanu, a to, prema njemu, dovodi do daljnje polarizacije u BiH i udaljava zajednicu od njenih istinskih vjerskih korijena.
Prema njegovom zaključku, svaki novi stav Islamske zajednice o političkim pitanjima, poput Deklaracije Svesrpskog sabora, samo potvrđuje njenu dugogodišnju strategiju angažmana u društveno-političkom kontekstu. Umjesto da ostane neutralna u pitanjima koja nisu direktno povezana s vjerom, Islamska zajednica zauzima pozicije koje doprinose tenzijama i jačanju nesporazuma među narodima u BiH.
Tanasković je naglasio da će njegova kritika možda naići na osudu, ali smatra važnim da se javnost u BiH i šire informira o, kako on kaže, političkoj ulozi Islamske zajednice i njenom utjecaju na odnose unutar države. Na kraju je dodao da je ključno da se o ovim temama otvoreno raspravlja, kako bi svi akteri na političkoj sceni Bosne i Hercegovine bili svjesni uloge koju Islamska zajednica ima u oblikovanju javnog mnijenja i političkih stavova svojih pripadnika.
