Evropski politički i sigurnosni prostor posljednjih mjeseci sve češće potresaju izjave koje ukazuju na mogućnost dubljeg vojnog angažmana Zapada u ratu u Ukrajini. U tom kontekstu posebnu pažnju izazvala je poruka britanskog premijera Keira Starmera, koji je otvoreno potvrdio da su unutar takozvane „koalicije voljnih“ već izrađeni konkretni planovi za jačanje ukrajinske odbrane, uključujući i potencijalno raspoređivanje stranih vojnih snaga na teritoriji Ukrajine. Iako je naglasio da to nije neposredna opcija, sama činjenica da takvi scenariji postoje dodatno podiže tenzije na evropskoj sigurnosnoj sceni.
Prema Starmerovim riječima, ovi planovi nisu nastali spontano niti isključivo kao politička poruka, već su rezultat paralelnih političkih i vojnih procesa koji su se odvijali u koordinaciji više država. U jednom dijelu tog procesa učestvovali su nacionalni lideri, dok su u drugom bili uključeni vojni stratezi i odbrambeni planeri. Cilj je bio izraditi sveobuhvatni okvir koji bi omogućio sigurnost Ukrajine u tri ključne oblasti – zraku, moru i na kopnu – ali i dodatno ojačati njene ukupne vojne kapacitete.
Britanski premijer je pojasnio da sada već postoje razrađeni planovi za svaku od navedenih domena, što znači da se ne radi samo o načelnim političkim izjavama, već o konkretnim vojnim scenarijima. Ipak, Starmer je istakao da se trenutno ne insistira na slanju vojnika kao prvoj opciji. Naprotiv, prema njegovim riječima, prioritet ostaje postizanje pravednog i trajnog mira, a vojni planovi se posmatraju kao sigurnosna garancija ukoliko diplomatski napori ne donesu rezultate.
Važan korak u ovom procesu napravljen je početkom septembra, kada je u Parizu održan sastanak koalicije, na kojem su učestvovali predstavnici 26 država, kao i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. Na tom skupu dogovorene su sigurnosne garancije koje podrazumijevaju formiranje posebnih snaga za podršku Ukrajini. Te snage bi, prema dogovoru, mogle biti aktivirane odmah nakon postizanja prekida vatre, bilo da se radi o privremenom primirju ili o formalnom mirovnom sporazumu.
Planovi koji su predstavljeni u ovom okviru uključuju nekoliko ključnih elemenata:
-
jačanje kontrole zračnog prostora kroz podršku i koordinaciju saveznika
-
osiguranje pomorskih ruta i obale, posebno u kontekstu Crnog mora
-
razvoj kopnenih kapaciteta, koji bi omogućili stabilnost i odvraćanje u postkonfliktnom periodu
-
mogućnost prisustva stranih snaga kao faktora sigurnosti nakon prekida sukoba
Prema informacijama koje je objavio The Wall Street Journal, evropsko vojno zapovjedništvo otišlo je i korak dalje u razradi scenarija. Kako se navodi, plan predviđa formiranje dviju odvojenih kopnenih jedinica, koje bi imale jasno definisane zadatke u okviru podrške Ukrajini. Ovakva struktura ukazuje na ozbiljnost s kojom se pristupa ovom pitanju, ali i na dugoročnu prirodu planiranja sigurnosne arhitekture u regionu.
S druge strane, ovakve najave izazvale su oštru reakciju Moskve. Ruski predsjednik Vladimir Putin upozorio je da bi Rusija sve strane vojnike koji bi se pojavili na ukrajinskom tlu smatrala legitimnim vojnim ciljevima. Ova poruka dodatno komplikuje situaciju i jasno pokazuje koliko bi svako direktno vojno prisustvo stranih snaga moglo dovesti do opasne eskalacije sukoba.
Upravo zbog toga Starmer i drugi zapadni lideri insistiraju na tome da se ovi planovi ne tumače kao neposredna najava rata, već kao dio strategije odvraćanja i osiguranja mira. Postojanje vojnih planova, kako se ističe, ne znači automatsku njihovu primjenu, već poruku da Ukrajina neće ostati bez podrške u slučaju novih prijetnji njenoj sigurnosti.
U širem kontekstu, ova inicijativa pokazuje da se Evropa i njeni saveznici sve više pripremaju za dugoročnu nestabilnost u istočnom dijelu kontinenta. Rat u Ukrajini više se ne posmatra kao kratkotrajni konflikt, već kao faktor koji će oblikovati evropsku sigurnosnu politiku godinama unaprijed. Zato se, paralelno s diplomatskim naporima, gradi i vojni okvir koji bi mogao biti aktiviran u slučaju potrebe.
Na kraju, poruka britanskog premijera može se sažeti u nekoliko ključnih tačaka: mir ostaje primarni cilj, ali Zapad želi biti spreman za sve scenarije. Ako diplomatija zakaže, sigurnosni mehanizmi već postoje. Upravo ta kombinacija političkog pritiska, vojne spremnosti i međunarodne koordinacije čini okosnicu trenutne strategije prema Ukrajini, ali i signalizira da Evropa ulazi u novu fazu promišljanja vlastite odbrane i kolektivne sigurnosti.
